ANALIZA
Šta motiviše ovog ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH da mu je zaštita čelika iz zeničke željezare iznenada toliko važna i da je želi spasiti od konkurenata, prevashodno iz Turske, odakle uvoz čelika u BiH već godinama kontinuirano raste?
Amarildo Gutić
Objavljeno: 16. mart 2026. 09:00
Staša Košarac, gorljivi protivnik svega što „miriše“ na državu Bosnu i Hercegovinu, osim njegove funkcije državnog ministra, odjednom je postao zabrinut za domaću proizvodnju. Riječ je o proizvodnji čelika i njegovim nastojanjima da uvođenjem carina na uvoz ovog proizvoda pripomogne proizvođačima. A jedini proizvođač jeste zenička „Nova Željezara“.
Šta motiviše ovog ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH da mu je zaštita čelika iz zeničke željezare iznenada toliko važna i da je želi spasiti od konkurenata, prevashodno iz Turske, odakle uvoz čelika u BiH već godinama kontinuirano raste?
Odgovor je jednostavan – željezaru je preuzeo Gordan Pavlović, omiljeni biznismen njegove stranke, SNSD-a. Formalno je to firma H&P iz Zvornika čiji su vlasnici Predrag Pavlović i Ahmed Hamzić, no glavni „meštar“ jeste Gordan Pavlović, vlasnik kompanije Pavgord koja je prije dolaska u Zenicu nesmiljeno kupovala prvo diljem entiteta Republika Srpska, od velikih firmi poput Alumine i Boksita Milići do raznih nekretnina. Teško je i pomisliti da je to bilo moguće bez blagoslova Milorada Dodika, za sada još samo predsjednika SNSD-a.
PAVGORD KUPUJE SVE ŠTO PROPADNE
Švercerska prošlost, politička zaleđina i milioni KM bez provjere
Nakon preuzimanja „ArcelorMittala“ i preimenovanja u „Novu Željezaru“, novi su vlasnici umarširali u Zenicu uz galamu kako im država mora pomoći jer je firma u lošem stanju (kao da nisu znali šta kupuju), da su primorani na hitni stečajni postupak te da će bez ispunjenja niza njihovih želja morati zatvoriti fabriku i otpustiti blizu 2000 radnika uz prateće posljedice po prerađivačke firme koje gravitiraju željezari.
NOVA ŽELJEZARA ZA ZENICU BUDUĆNOSTI (1)
Poslovna vizija uz prijetnju stečajem
Nedugo nakon što je Srbija uvela svoje carinske barijere za čelik, ultimativno su zatražili uvođenje carina na uvoz čelika u BiH, kako bi spasili i rudnik željezne rude u Prijedoru i željezaru i željeznicu i sve tako redom.
Nezvanične procjene, onih koji su duže vrijeme u poslovima industrije čelika i metaloprerade, kazuju da bi vlasnici „Nove Željezare“, čitaj Gordan Pavlović i ekipa, tako profitirali najmanje 50 miliona eura.
No, Vijeće ministara nije prihvatilo prijedlog o uvođenju carina koji bi bio u primjeni 200 dana.
„Bilo je potpuno logično da donesemo odluku o uvođenju zaštitnih mjera na 200 dana. U tom periodu mogli bismo definisati eventualne trajne mjere i spriječiti da dođe do zastoja u rudarenju, radu željezara i željezničkog saobraćaja u BiH“, rekao je nakon sjednice Košarac.
Kao glavni argument Košarac navodi stavove entitetskih vlada, koje su od zvaničnog prijedloga za uvođenje 30% carine „cjenkanjem“ došle do 20%.
„Mi smo predložili i to će biti na vladi da se uvede 20 posto carina na ono što se proizvodi u Zenici da zaštitimo domaću proizvodnju. Naravno, ne bismo uvodili carinu na ono što se ne proizvodi u Zenici jer bismo time generisali neke probleme za ostalu industriju i to je jedan fer pristup“, glasno je razmišljao federalni premijer Nermin Nikšić.
Činjenica je da bi premijer Nikšić i većina vlade prihvatili sve što traže iz „Nove Željezare“ samo da im ne dolaze protestovati ispred sjedišta, na šta su radnike uputili vlasnici.
S druge strane, u Vijeće ministara upućeni su i suprotni stavovi.
„Mi imamo 28 preduzeća s potpisom koji su dostavili kao mišljenje i napravili su jednu analizu koliko to sve skupa poskupljuje i koliko je to zapravo udar na ekonomsko tržište Bosne i Hercegovine“, rekla je predsjedavajuća Vijeća ministara Borjana Krišto.
A ta preduzeća, o kojima govori Krišto, imaju svoje viđenje cijele situacije, jer poslovanje baziraju na preradi čelika i naravno iskazuju bojazan od povećanja cijena čelika, za što su uvjereni da će doći ukoliko se „Novoj Željezari“ omogući monopol makar i na samo 200 dana.
„Ako se uzmu u obzir globalne cijene čelika, onda je lako vidljivo da je na tržištu BiH kod krajnjih korisnika ona danas jedna od najvećih. A ovakvom uredbom bismo gurnuli Novu Željezaru Zenica u apsolutni monopolistički položaj, omogućavajući im da podignu domaću cijenu za još 150 €/TN, odnosno svoju profitabilnost na preko 200 €/TN. Da će to pomoći razvoju željezare možda bi se i moglo smatrati pozitivnim, međutim niti se tu razmišlja o razvoju željezare ni rudnika Prijedor, nego o maksimalizaciji profita kratkoročno i gašenju biznisa proizvodnje betonskog čelika“, smatraju iz ove grupacije.
Žurnal je razgovarao s jednim od tih prerađivača koji ima 30 godina iskustva u ovoj industriji. On navodi kako je, bez obzira na tržište i vlasništvo, bio vjeran kupac proizvoda zeničke željezare, da bi svoje proizvode distribuirao od Makedonije do Slovenije.
„Smatram da je potez novih vlasnika i njihovih aktivnosti prijeteći i ucjenjivački, bez ikakvog razumijevanja za tržišnu utakmicu u regiji, i to ne samo cjenovno već i količinski. Svjestan sam potrebe zaštite domaćeg tržišta, koje obuhvata trećinu njihove proizvodnje, ali ne kada je ono na štetu prerađivača čiji je izvoz na strana tržišta 30–75%. Uvođenje ograničenja uvoza ili carina u iznosima od 25–35% rezultiralo bi monopolizacijom tržišta sirovine u BiH, u kojoj bi se jedan proizvođač bogatio, a prerada, zbog konkurencije i manjeg tržišta, izgubila mogućnost ostvarivanja normalne zarade, koja trenutno iznosi 2–5%, kao u skoro svim državama regiona“, tvrdi naš sagovornik.
Prerađivači dodatno upozoravaju i na uvođenje zakona o CBAM-u, kao i berzu električne energije te posebno standardizaciju proizvoda koja godinama „skuplja prašinu“ u ladicama upravo resornog ministra Staše Košarca, a time bi više pomogao domaćoj industriji nego lobiranje za Gordana Pavlovića i družinu.
Podsjetimo, od 1. januara 2026. uvedena je CBAM regulativa o ugljiku što predstavlja dodatnu EU taksu na proizvode iz zemalja koje nemaju uveden sistem oporezivanja emisija CO₂, a Bosna i Hercegovina taj sistem nema, a proizvodnja električne energije je sa gotovo tri četvrtine bazirana na onoj iz termoelektrana, koje su enormni zagađivači.
DONOŠENJE ZAKONA PONOVO KASNI
Da li će Bosna i Hercegovina izbjeći EU takse na prljavu tehnologiju?
Da je prelazak na „zelenu proizvodnju“ tako jednostavan i isplativ, ArcelorMittal ne bi tek tako prodao željezaru za vrijednost manju nego što bi dobili da su pogone prodali kao staro željezo.
Upravo zato kola teorija koja ima uporište u slijedu događaja, da vlasnicima „Nove Željezare“ nije u planu dugoročna proizvodnja čelika, nego što brža i profitabilnija prerada preostale rude, a potom zatvaranje pogona željezare kroz skori stečajni postupak, što naravno iz ove kompanije negiraju.
(zurnal.info)
