Brisel i Orban na ivici sukoba: EU uvodi veliku promjenu i mijenja kurs

Brisel ozbiljno razmatra mogućnost koja je do sada bila nezamisliva – da Mađarskoj, zemlji članici EU, bude oduzeto pravo glasa.

Ova mjera, poznata kao krajnja točka iz članka 7. Ugovora o EU, po prvi put ulazi u ozbiljniju fazu razmatranja nakon što je Viktor Orban ponovno doveo Uniju u stanje napetosti.

Povod? Njegova odlučna blokada pomoći Ukrajini i, kako ocjenjuju europski dužnosnici, pokušaj rušenja konsenzusa o politici potpore Kijevu.

Naizgled, sve to djeluje kao nastavak starih sukoba. No ovog puta tenzije su drugačije. „Zaista više ne znaju kako se nositi s Orbanom“, priznaju u europskim krugovima.

Tijekom proteklih godina, Mađarska je više puta pokušavala usporiti ili razvodniti europske mjere usmjerene protiv Moskve – od paketa sankcija, preko financijske pomoći Ukrajini, pa sve do zajedničkih izjava čelnika EU. Ali sada je situacija eskalirala.

U tijeku su konzultacije među državama članicama o aktivaciji članka 7. – procedure koja bi, u svom krajnjem dosegu, mogla isključiti Mađarsku iz procesa odlučivanja unutar EU.

Iako se smatra da je malo vjerojatno da će svih 26 preostalih članica postići jednoglasnu odluku, sama činjenica da se o tome ozbiljno razgovara pokazuje koliko su odnosi postali zategnuti.

U središtu zbivanja nalazi se plakatna kampanja mađarske vlade. Plakati diljem zemlje prikazuju „neprijatelje nacije“ – predsjednicu EK Ursulu von der Leyen, njemačkog zastupnika Manfreda Webera i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog – uz poruku: „Nećemo dopustiti da oni odlučuju umjesto nas.“

Ova poruka, objavljena uoči referenduma o pitanju treba li Mađarska podržati ulazak Ukrajine u EU, jasno oslikava atmosferu u zemlji.

Orban, kao i obično, ne ostavlja prostora za sumnju. Poručio je da bi pristupanje Ukrajine značilo „da će sav mađarski novac završiti u Ukrajini“. Njegova vlada otišla je i korak dalje, tvrdeći da bi ulazak Ukrajinaca u EU izazvao širenje bolesti jer su navodno „necijepljeni“ i da bi Mađarima oduzeli radna mjesta zbog jeftine radne snage – sve bez ikakvih konkretnih dokaza.

Lokalni analitičari, poput Lászla Andora, bivšeg mađarskog povjerenika u EU, upozoravaju da se javno mnijenje u zemlji već dugo oblikuje prema modelu „ne uplićite nas u sukobe“ – a vlasti te strahove intenzivno hrane i politički iskorištavaju.

Iako je Mađarska ranije povremeno popuštala pod vetom – osobito kada su pritisci dolazili iz Washingtona – ovaj put mnogi se pitaju je li prag već prijeđen.

Europski parlament od 2018. formalno vodi postupak protiv Mađarske zbog kršenja vladavine prava, ali proces je dugo stagnirao. Promjene su se počele nazirati tek posljednjih godina.

Prema tvrdnjama nizozemske zastupnice Tineke Strik, u igri je sada čak 19 država članica koje su spremne podržati daljnje korake protiv Budimpešte. Problem je – nema jasnog plana kako uvjeriti preostale.

Osim toga, Strik upozorava da se stvari „brzo kreću u pogrešnom smjeru“. Nasilje prema slobodnim medijima i aktivistima, politička kontrola nad pravosuđem, gotovo potpuna dominacija nad javnim narativom – sve to, uz nove zakone protiv LGBT zajednice – dodatno pogoršava percepciju Mađarske u Bruxellesu.

Upravo novi ustavni amandmani kojima su zabranjeni javni događaji i „povorke ponosa“ izazvali su novu seriju reakcija. Analitičari smatraju da je ova zabrana zapravo politička zamka za Pétera Magyara – bivšeg Orbanova suradnika, sada oporbenog vođu i lidera stranke Tisza, koja u anketama ozbiljno ugrožava Fidesz.

Ako Magyar stane protiv zabrane, vlast će ga prikazati kao produženu ruku LGBT lobija iz Bruxellesa. Ako šuti, izgubit će podršku liberalnijih i obrazovanijih birača.

Vladina kampanja ide dalje – sada je cilj uvjeriti građane da je oporba „proukrajinska“ i da djeluje „u dogovoru s Bruxellesom“ kako bi uništila životni standard Mađara. U takvoj atmosferi, oporba sve više strahuje da bi sljedeći parlamentarni izbori mogli biti ne samo nepravedni, već i neslobodni.

Tri prethodna izborna ciklusa u Mađarskoj već su bila upitna zbog masovne upotrebe državnih resursa u kampanji, ali ovoga puta, kako tvrdi analitičar Dániel Hegedűs, rizik je znatno veći.

U izvješću koje priprema Europski parlament očekuje se detaljan prikaz svih mehanizama kontrole – od državne televizije do pravosuđa – koji su, prema tvrdnjama kritičara, pretvoreni u oruđe vlasti. Istovremeno, već je zamrznuto 19 milijardi eura iz europskih fondova koje je Mađarska trebala koristiti, dok je dodatna milijarda već nepovratno izgubljena.

Europski dužnosnici poručuju da „čekanje izbora“ možda više nije održiva strategija. Strik poziva na hitnu reakciju – da se osporeni zakoni suspendiraju, EU sredstva preusmjere lokalnim zajednicama i da se na Orbana izvrši ozbiljan politički pritisak.

I dok Bruxelles pokušava pronaći ravnotežu između principa i pragmatizma, pitanje ostaje: je li Unija doista spremna kazniti jednu svoju članicu do kraja, ili će – kao mnogo puta prije – sve ostati samo na prijetnjama?

Orban, čini se, opet igra na tu kartu. No raspoloženje u Bruxellesu više nije kao nekada.