Kretao se u društvu predsjednika Suda BiH, šefova obavještajnih službi, predsjednika i bivših predsjednika VSTV-a, moćnih tužilaca.
Bio je očekivan gost kod Dalide Burzić – imena koje u kolektivnoj svijesti priziva nepravdu, nikada pravdu.
Određivao je ko će biti tužilac, ko rektor univerziteta. Ukratko: mafija je imala potpunu kontrolu nad državom.
Piše: Ines Mahić
Hapšenje dekana Stomatološkog fakulteta u Sarajevu Muhameda Ajanovića sa sobom je donijelo jedno jedino ozbiljno pitanje:
Zašto tek sada?
Ajanović je decenijama bio bitnik ujedinjenog kriminalnog podzemlja u Bosni i Hercegovini. To mu nikada nije predstavljalo problem niti ugrožavalo reputaciju. Naprotiv – temelj njegove društvene i institucionalne moći upravo je bila činjenica da je kriminalac. I to ne bilo kakav, nego važan.
Kretao se u društvu predsjednika Suda BiH, šefova obavještajnih službi, predsjednika i bivših predsjednika VSTV-a, moćnih tužilaca. Bio je očekivan gost kod Dalide Burzić – imena koje u kolektivnoj svijesti priziva nepravdu, nikada pravdu.
Određivao je ko će biti tužilac, ko rektor univerziteta. Ukratko: mafija je imala potpunu kontrolu nad državom.
I tu leži odgovor na pitanje zašto je uhapšen tek sada.
Jednostavno, nije mu se dalo hapsiti samog sebe.
Slučaj Ajanović govori samo jedno: tužioci, sudije i profesori priznaju isključivo jednu stvarnu vlast – mafiju.
A politika?
Politika u svemu tome učestvuje na dva načina.
Prvi je potpuna relativizacija polusvijeta: od Konakovićevog ponosnog fotografiranja s Face do gotovo opće kanonizacije Nasera Orića među političkim akterima. Hamdija Abdić Tigar, nakon presude iz 2007. godine za razbojništvo i boravka u zatvoru, ostatak života provodi u Federalnom parlamentu kao zastupnik SDA, cijenjen i od SDP-a.
Dugo se smatralo da će stisak mafije popustiti odlaskom SDA s vlasti. Za mainstream stranke, poput SDP-a, vjerovalo se da barem formalno održavaju distancu prema organiziranom kriminalu. Objektivno, koga bi uopće iznenadile veze Zukana Heleza s bilo kim.
U vlast u Kantonu Sarajevo potom je ušla Stranka za nove generacije, koju je vodio Damir Marjanović – čovjek iz svijeta genetičkog inženjeringa. Duga kosa, ozbiljna akademska karijera, izgledao je kao stručnjak s Oxforda kojeg je neka greška sistema izbacila u Sarajevo: danju politika, noću rock-klub.
Međutim, Stranka za nove generacije nije svirala rock noću, nego je po danu svirala po napucima mafije – i to direktno po ionako razorenom visokom obrazovanju.
Trojka i mafija postale su nerazdvojna cjelina.
Svi zastupnici Trojke u Federalnom parlamentu koji su glasali za presuđenog kriminalca i nasilnika Ramu Isaka dali su svoj puni doprinos legalizaciji mafije.
A šta tek reći o izboru uglednog narkodilera Nenada Nešića za ministra sigurnosti.
Ne treba zaboraviti ni to da je najpikantniji političar u Federaciji BiH Željko Komšić u svoju stranku ponosno primio Denisa Stojnića.
Drugi način je otvorena predaja lokalne vlasti kriminalcima.
U većini općina u Federaciji njihova moć veća je od moći načelnika. Oni završavaju sve: od upisa na fakultet, preko bolničkog kreveta, do sudije koji će vam suditi na općinskom sudu.
Oni su vlast.
A običan narod?
Lako je reći da su političari izrodi bez veze s narodom i njegovim moralom. Možda u nekom drugom svijetu. U ovom – odnos običnog čovjeka prema kriminalcima ispunjen je poštovanjem i divljenjem.
Fotografija s kriminalcem ponosnije se dijeli na društvenim mrežama nego fotografija s Edinom Džekom ili nosiocem kantonalne liste neke stranke. Kada se kandiduju na izborima, prolaze bolje nego Pablo Escobar.
To je potpuni sunovrat bosanskohercegovačkog društva.
Izbori više nisu pitanje ko će vladati, nego ko će raditi za mafiju.
Ima li pomoći? Teško. Heidegger bi rekao: „Samo nas još Bog može spasiti.“
Koji Bog?
Ispred ovog društva, u prvom redu, stoje Đorđe Ždrale i vjernici koji upućuju dove za Admira Arnautovića Šmrka. To nije Bog – to su bosanski bogovi zla, zaštitnici ološa i čuvari kvaliteta bijelog.
Možda stvarni Bog ipak pokvari posao. Kao i Heideggeru, ništa nam drugo nije ostalo nego da vjerujemo u čudo
