Krajnje alarmatna situacija primorala je Sindikat radnika Rudnika i termoelektrane (RiTE) Ugljevik na održavanje protestnog zbora.
Formalno, razlog za protest zaposlenih je ponovni prestanak rada ugljevičke termoelektrane zbog nedostatka uglja. Termoelektrana je prethodno bila van pogona desetak dana početkom decembra prošle godine, kao i krajem tog mjeseca, budući da na depou nisu imali dovoljne količine uglja, jer nije radio ni ugljevički rudnik.
Za jedan dan prestanka rada termoeletrana napravi gubitak od 555.000 konvertibilnih maraka, a kada je van pogona dvadeset dana, šteta iznosi više od 11 miliona KM. Stvarni povod skupa upozorenja je to što je u RiTE iz matičnog preduzeća, Holdinga Elektroprivreda RS (ERS), stigao dopis da decembarske plate zaposlenima u ugljevičkoj kompaniji neće biti isplaćene do 20. januara, jer su u decembru “podbacili”.
Izvori Žurnala dobro obaviješteni o stanju u RiTE Ugljevik kažu da je isplata plate radnicima ove kompanije, koja je uvijek 15. u mjesecu, u poslednjih deset i više godina kasnila jednom ili dva puta i to u mandatu sadašnjeg direktora Dike Cvjetinovića. Najavljeno je da će sindikat uputiti i zahtjev za njegovu smjenu.
SMJENA PO PARTIJSKOM ZADATKU
Cvjetinović se malo čime može dičiti. Okružnom javnom tužilaštvu Bijeljina je 2023. godine on je prijavljen je zbog sumnje da posjeduje spornu diplomu, koju je stekao na nekom od privatnih fakulteta u Srbiji. Inače se pouzdano zna samo da je autolimar. Istina je i da je u toku njegovog mandata RiTE potonula u ogromne gubitke, teške stotine miliona maraka. Cvjetinović je kadar Narodne partije Srpske (NPS) Darka Banjca, koja je članica vladajuće koalicije na entitetskom nivou.
Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), koji je perjanica u vlasti RS, sada po svaku cijenu želi Cvjetinovića da smijeni sa pozicije direktora RiTE Ugljevik i da na njegovo mjesto postavi svog čovjeka sa zadatkom iz vrha entitetske vlasti da finansijski i u svakom drugom pogledu dokrajči ugljevičku kompaniju i, u isto vrijeme, pojedincima omogući eksploataciju uglja koji će po ogromnim cijenama izvoziti van Bosne i Hercegovine.
“Organizator štrajka je Sindikat zaposlenih u RiTE, na čijem čelu je Boban Benović. Ta sindikalna organizacija je pod punom kontrolom SNSD-a. Cilj organizovanja protesta je smjena Cvjetinovića, da bi na njegovo mjesto došao neko iz SNSD-a. Kao jedan od mogućih kandidata pominje se Zoran Stevanović, prvi čovjek zvorničke Alumine”, kažu uz uslov anonimnosti sagovornici Žurnala.
Prema njihovim riječima, ponovno prebacivanje odgovornosti za prestanak rudarenja i obustavu rada termoelektrane na “Comsar”, paravan je iza kojeg se kriju stvarni ciljevi SNSD-a. “Comsar” je firma u vlasništvu ruskog oligarha Rašida Serdarova, kojoj je Vlada RS dala koncesiju na eksploataciju uglja prije više od deset godina, u zamjenu za garanciju da će biti izgrađen novi blok termoelektrane, što se do danas nije dogodilo.
Sagovornici Žurnala navode da su u režiji kadrova SNSD-a krenule razne sabotaže rada RITE Ugljevik, samo da bi smijenili trenutnog direktora. Cvjetinoviću ne pomaže ni to što je sve vrijeme svog direktorskog mandata „igrao“ po taktu koji je stizao sa vrha vlasti, ne čineći skoro ništa da RiTE Ugljevik održi na nogama i omogući njen nesmetan rad. Nije se usprotivio, čak ni u aluziji, kada je RiTE Ugljevik naloženo da slovenačkoj firmi „Elektrogospodarstvo Slovenije razvoj in inženjering“ (EGS-RI) isplati odštetu od 67 miliona evra, plus kamate u iznosu od 58,2 miliona evra, po presudi Arbitražnog suda u Beogradu, mada ugljevička kompanija nema apsolutno nikakve veze sa nastalim obavezama, budući da je arbitražni spor pokrenut na osnovu samoupravnog sporazuma potpisanog u vrijeme bivše Jugoslavije, o čemu je Žurnal pisao u više navrata.
RiTE Ugljevik se obavezao i da će Slovencima isporučivati i trećinu proizvedene električne energije sve dok termoelektrana bude radila. Kako je RiTE Ugljevik sve dublje tonula u gibitke, u Vladi RS su, sa mjesecima zakašnjenja, odlučili da će oni preuzeti obavezu otplate duga Slovencima po osnovu arbitražne odluke. Nakon toga,ugljevička kompanija bi mogla da se „izvuče“ iz poslovnog i finansijskog pakla u kojem se nalazi, ali jedino i samo pod uslovom da se uspostavi normalno funkcionisane rudnika. Sada je to nemoguće, jer RiTE nema dovoljne količine uglja na zalihama da bi termoelektrana mogla da nesmetano radi.
UGALJ OD BLATA
Umjesto da sve snage usmjere na obezbjeđivanje potrebnih količina uglja, SNSD-ovo krilo u vlasti krenulo je u sabotažu rada RiTE velikih razmjera, samo da bi skinuli Cvjetinovića i na njegovo mjesto doveli svog čovjeka. Kop u Bogutovu selu, kako navode izvori Žurnala, svjesno i planski su pretvorili u jezero, tako što su rijeku, u koju se slijevaju vode nastale poslije topljenja snijega ili i obilnih padavina, preusmjerili ka tom kopu. Na kopu je sada jezero, što onemogućava iskopavanje uglja. Sagovornici Žurnala dalje navode da u sporazumu sa “Comsarom” postoji klauzula prema kojoj RiTE Ugljevik na ležištu Ugljevik Istok jedan može da eksploatiše rudu još dvije godine, da bi zatvorili postojeći kop. Još ističe da na toj lokaciji postoje zalihe uglja dovoljne za rad termoelektrane naredne dvije do tri godine. Problem je što mehanizacija radi jezera, sada ne može ni da priđe kopu u Bogutovom selu.
Izlaz za RiTE postoji, ali oni koji su nadležni za njen rad moraju planski i sa savješću dobrih upravitelja da pristupe rješavanju problema. Prije svega, naglašava sagovornik Žurnala, da isuše vještački stvoreno jezero, stimulišu rudare da u Bogutovom selu iskopavaju, dan za danom, neophodne količine uglja za pokretanje termoelektrane, a da ERS i entitetska vlada finansijski pomognu da se nabavi nedostajuća količina uglja. Kvalitetnog, a ne onakvog kakvog je RiTE isporučila firma “Drvo-export” u vlasništvu Srđana Klječanina Rufija, SNSD-ovog funkcionera iz Teslića, koja nelegalno rudari u selu Bistrica, smještenom između Banjaluke i Prijedora.
Po nalogu glavešina iz SNSD-a RiTE Ugljevik je od Klječaninove firme kupila 10 hiljada tona, nečega, kako navodi sagovornik Žurnala, što nije ugalj, već obično blato, koje je plaćeno skoro dva miliona maraka.
“Najskuplje je kada termoelektrana ne radi. Onda su svi zaposleni u njoj višak. Jedino rješenje je da se obezbijedi da termoelektrana radi, jer kada ona ne radi, svih dvije hiljade zaposlenih radnika su viška”, naglašavaju izvori Žurnala.
Iako u ugljevičku termoelektranu godinama ništa nije ulagano, bez obzira na to što je remont odgođen za 2027. godinu, ona bi, uz osiguranje dovoljnih količina uglja, mogla raditi još neko vrijeme. Očigledno, vrhu vlasti u RS to nije cilj. Ugljevička kompanija se svjesno gura u dalju propast, kako bi se pojedinci iz vlasti, u sprezi sa raznim mešetarima, domaćim i stranim, dobili tapiju na kompletno rudno bogatstvo na području Ugljevika, a potom ugalj sa sa tog prostora za ogromne pare izvozili van RS i BiH. Zurnal.info
