Bilbordi u Sarajevu i poziv katolika na javno obavljanje molitve probudili su stare etikete grada. Između “Vatikana”, “Islambada” i stvarnosti — gdje je istina?
Rasprava o bilbordima i javnoj molitvi katolika u Sarajevu ponovo je otvorila pitanje identiteta grada. U opticaju su teške riječi i jednostavne etikete, no stvarnost je — kao i obično — složenija.
„Bilbordi u Sarajevu i poziv katolika na javno obavljanje molitve, uz fotografiju 50.000 katolika kako se mole javno.
Tada Sarajevo nije bilo Vatikan, već Sarajevo. Nakon toga su ga neznalice nastavili zvati Islamabad, Turkistan, Teheran, grad koji mrzi bilo koga ko nije musliman.
Šta je istina i realnost?
Većina muslimana, kada bi vidjela da neki gorštak napada časnu sestru usred Bosne dok se moli, vjerujem da bi je svi zaštitili.
To je razlika između nas i vas, koji živimo u istoj zemlji zvanoj Bosna i Hercegovina!”
Sarajevo između etikete i iskustva
Grad je kroz historiju bio mjesto susreta i sporova, ali i suživota. Javna molitva — bilo koje zajednice — dio je ustavom zagarantovanih sloboda. Etiketiranje grada prema vjeri njegovih stanovnika zanemaruje svakodnevicu: ljudi idu na posao, djeca u škole, vjernici u bogomolje — svako po svojoj savjesti.
Zašto slike i slogani lako zavladaju?
- Vidljivost: Bilbordi i masovni skupovi stvaraju snažan vizuelni trag.
- Algoritmi: Društvene mreže pojačavaju polarizirajuće sadržaje.
- Povijesni teret: Ratne traume i migracije i dalje boje percepcije.
Šta je provjerljiva realnost suživota?
Realnost se vidi u institucionalnim pravilima (sloboda vjeroispovijesti, javna okupljanja uz najavu), u praksi (vjerske zajednice redovno održavaju obrede), te u solidarnosti koja se pojavljuje u konkretnim situacijama — npr. zaštita slabijih i svetih mjesta, bez obzira na to čija su.
Linija između kritike i stigme
Kritika organizacije skupa, poruke na bilbordu ili postupaka pojedinaca je legitimna. Stigmatizacija cijelog grada ili vjere — nije. Kada etikete zamijene činjenice, gubimo iz vida ljude koji svakodnevno grade normalnost.
Šta možemo učiniti?
- Provjeravati informacije prije dijeljenja masovnih fotografija i tvrdnji.
- Priznati različitost vjerske prakse i pravo na javno iskazivanje vjere.
- Reagirati ljudski gdje je neko ugrožen — “časna sestra usred Bosne” mora biti sigurna kao i bilo ko drugi.
Na kraju, pitanje „šta je istina i realnost?” najtačnije se odgovara u susretu, ne u etiketi. U istom gradu i istoj zemlji — Bosni i Hercegovini — razlike postoje, ali zajednička pravila i solidarnost moraju biti jači.
📢 Imate mišljenje o ovoj temi?
Uključite se u raspravu i ostavite komentar na našem sajtu ili društvenim mrežama. BALKAN X PORTAL
