Prije nekoliko sedmica svjedočili smo bizarnom pokušaju hrvatskog pravosudnog sistema da kompromituje Mileta Kekina, muzičara i supruga političarke iz platforme Možemo, što se očigledno tumačilo kao pokušaj destabilizacije zagrebačke vlasti.
Iako je Kekin ubrzo pušten i održao koncert u Beogradu, ovaj incident otkriva koliko je pravosuđe u Hrvatskoj pretvoreno u oruđe HDZ-a, što je kulminiralo instaliranjem Ivana Turudića kao državnog odvjetnika. Međutim, sve to je tek uvod u ono što se dešava u Bosni i Hercegovini.
U Sarajevu – situacija je daleko gora. Pravna država već trideset godina ne postoji. Umjesto toga, opstaje mafijaški sistem u kojem SDA koristi policiju, tužilaštva i sudove za eliminaciju političkih protivnika, unutarstranačkih neistomišljenika, nepodobnih novinara i nezavisnih sudija.
U tom sistemu nepoćudni se ne hapse – oni se ucjenjuju. Neki postaju spavači, čekajući da budu “probuđeni” kada zatreba. Drugi, koji su svojim poslovima upali u probleme, spašavaju se jedino ako im SDA “završi stvar”.
Imena poput Semira Efendića, sudije Perića, Zlatka Lagumdžije i mnogih drugih često se dovode u kontekst ovog paralelnog pravosudnog svijeta. S druge strane, ljudi poput Nedžada Brankovića, koji je predstavljao prijetnju vrhu SDA, bivaju pušteni niz vodu i politički eliminisani.
Još poraznije je to što pravosuđe ne služi samo za eliminaciju, već i za “pranje” – fingirani procesi protiv SDA-ovaca često završavaju oslobađajućim presudama koje su gori ishod od samog odsustva suđenja. Sistem je kreiran da javnosti pokaže “da se nešto radi”, a zapravo štiti one koji su mu najbliži.
Slučaj Dženana Memića pokazao je dokle su spremni ići – od uvezane policije, vještaka, do pravosudne elite, sve s jednim ciljem: zaštititi “njihovog” čovjeka. U tom procesu pravda ne samo da je izostala – ona je ismijana. Izjava tužiteljice Dalide Burzić: “Nisu htjeli da ga ubiju”, predstavlja sumrak savjesti i zakona.
Sličnu represiju osjetili su i advokat Mirnes Ajanović, advokat Balijagić, pa i Fatmir Alispahić – koji su zbog kritika SDA sistematski praćeni, zastrašivani, sabotirani i tuženi, ne da bi bili kažnjeni po zakonu, već da bi bili psihološki i finansijski iscrpljeni.
Pravosuđe se koristi kao alat za zaštitu “svojih” i obračun s neistomišljenicima, dok u ladicama leže desetine neriješenih predmeta protiv onih koji su ucijenjeni i služe stranci. Sve ovo vodi do zaključka: SDA je izgradila paradržavni sistem u kojem je pravda podređena volji jednog čovjeka – Bakira Izetbegovića.
Fadil Novalić, iako u zatvoru, vjerovatno nije žrtva unutarstranačke čistke, već dio strategije – bilo kao mit o mučeniku, bilo kao figura koja ne ugrožava lidera. Bakir, poput oca Alije, metodom političke sterilizacije uklanja svakoga ko mu može predstavljati prijetnju.
Ova paralelna struktura – političko-pravosudna hobotnica – razgradila je povjerenje građana u institucije i stvorila državu u kojoj pravda više nije ni iluzija.
U najdubljoj tragediji bošnjačke politike leži vjera da je Alija bio borac za građansku Bosnu. I danas, dok se djeca smiju takvim tvrdnjama, jasno je da su Izetbegovići stvorili sistem u kojem država služi partiji, a ne obrnuto. Dok svijet odgaja djecu da budu građani, ovdje ih se odgaja da budu vojnici jedne ideologije.
U tom sistemu, pravda, istina i poštenje su tek prijetnje – koje treba neutralisati.
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
