Kad snijeg nije iznenađenje, ali jeste sramota
Direktor KJKP Rad Emir Dobrača prije samo mjesec dana samouvjereno je poručio da su radnici „u niskom startu“, spremni i sa „provjerenom mehanizacijom“, čekajući trenutak da „pukne“. Puklo je. I to ne snijeg – nego sistem.
U samo jednom danu Sarajevo je završilo u potpunom sniježnom kolapsu. Ulice su ostale neočišćene ili tek simbolično „zagrebane“, trotoari prepušteni građanima da ih sami utabaju, a javni prostor pretvoren u poligon za snalaženje, lomljenje i psovanje. Grad koji se svake zime ponaša kao da se snijeg pojavio prvi put u historiji ponovo je dokazao da problem nije u padavinama – nego u nesposobnosti.
KJKP Rad je godinama u lošem stanju, ali ne zbog sudbine, nego zbog konkretnih političkih odluka, nemara i hroničnog izbjegavanja odgovornosti. Menadžmenti se mijenjaju, vlade Kantona Sarajevo dolaze i odlaze, ali jedna stvar ostaje ista – mehanizacija je dotrajala, broj radnika nedovoljan, a planiranje svedeno na saopćenja i opravdanja.
Posebna priča je konfuzija u izjavama samog preduzeća: posljednje vozilo za čišćenje snijega navodno je nabavljeno „prije osam“, pa „prije šest“, pa „prije tri godine“. Ako se ne zna ni kada je kupljeno posljednje vozilo, kako se onda zna da je sistem spreman? Prema dostupnim informacijama, KJKP Rad u cijelom Kantonu Sarajevo raspolaže sa svega 33 specijalizovana vozila za čišćenje snijega – većinom stara, istrošena i sklona kvarovima. To je broj koji ne bi bio dovoljan ni za upola manji grad, a kamoli za kanton sa planinskim reljefom i stotinama kilometara saobraćajnica. Dok se u Sarajevu snijeg dočekuje sa improvizacijom, gradovi u regionu ga dočekuju sa planom.
- Beograd, kroz JKP „Beograd-put“ i druga gradska preduzeća, u zimsku sezonu ulazi sa oko 140 vozila opremljenih za zimske uslove, dodatno potpomognutih teškom mehanizacijom za vanredne situacije. U najtežim danima na terenu je više od hiljadu radnika. Trotoari, parkovi i pješačke zone nisu prepušteni slučaju, već su dio organizovanog sistema.
- Zagreb ide još dalje – oko 245 ekipa, 134 kamiona i 111 specijalnih vozila, uz približno 500 zaposlenih direktno uključenih u zimsko održavanje. Čiste se kolovozi, tramvajske pruge, stajališta javnog prevoza, pješačke zone i parking prostori. Snijeg nije izgovor za haos, nego logistički izazov za koji se priprema unaprijed.
- Ljubljana je, pak, primjer kako izgleda ozbiljan pristup. Njihova zimska služba raspolaže desetinama različitih vrsta vozila, stotinama plugova i više od 700 radnika. Sistem je razrađen do detalja, reakcije su brze, a prioriteti jasni. Rezultat? Snijeg pada – grad funkcioniše.
U Sarajevu, međutim, svaka pahulja djeluje kao vanredna situacija. Građani plaćaju poreze, komunalne takse i razne „naknade“, a zauzvrat dobijaju klizave ulice, neprohodne trotoare i uvrede inteligencije u vidu izjava da je „sve bilo spremno“.
Ovdje više nije riječ o jednom lošem danu, jednoj lošoj noći ili jednoj obilnijoj padavini. Riječ je o sistemskom neuspjehu koji traje godinama.
O političkoj nevoljkosti da se uloži u osnovnu infrastrukturu. O komunalnom preduzeću koje se koristi kao kadrovski i budžetski amortizer, a ne kao servis građana. Sarajevo ne gubi bitku sa snijegom. Sarajevo gubi bitku sa neznanjem, neodgovornošću i svjesnim zanemarivanjem problema. Dok se to ne promijeni, svaka zima će „pucati“ – ali ne iznenada, nego tačno onako kako se godinama unaprijed moglo predvidjeti.
