KOLMNA
(Fotografije – kao dokaz svemu navedenom, dostupne na službenoj Fb stranici Denisa Bećirovića)
Kandidat za člana Predsjedništva Slaven Kovačević dao je, prije dva-tri dana u razgovoru sa Senadom Hadžifejzovićem, prilično grubu, ali tačnu evaluaciju ličnosti Denisa Bećirovića, aktuelnog člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka.
Kovačević, koji je kao savjetnik u Predsjedništvu BiH imao priliku da radi izbliza sa Bećirovićem otkrio je da je zapanjen narcisoidnim postupanjem potonjeg koje, kako pojašnjava, često izlazi van granica državničkog takta, dobrog ukusa pa i bazične građanske pristojnosti.
“Šta da misliš”, veli Kovačević, “o čovjeku koji, kada dođe njemački ministar odbrane i posjeti Predsjedništvo i svi smo na tom sastanku, dakle – sva tri člana Predsjedništva su primila njemačkog ministra… I izda se saopćenje da su ga primili i razgovarali. I onda isti dan vidiš da je čovjek isjekao sliku sebe i njemačkog ministra odbrane i pustio je uz naslov: ‘Bećirović primio njemačkog ministra odbrane.’”
Provjerimo li u arhivi, vidjet ćemo da su mediji izvijestili da su se tri člana Predsjedništva 6. 2. 2024. skupa sastali sa njemačkim ministrom odbrane Borisom Pistoriusom, o čemu svjedoče i brojne fotografije.
Ali Kovačević je u pravu: istog dana je objavljeno i zasebno saopćenje Bećirovićevog kabineta, uz naslov: Bećirović-Pistorius: Njemačka je među ključnim evropskim partnerima BiH. Uz saopćenje je priložena fotografija Bećirovića i Pistoriusa sa koje su bukvalno izrezana druga dva člana Predsjedništva Komšić i Cvijanović, kao da nisu ni nazočili sastanku.
Na pitanje Hadžifejzovića šta takvo Bećirovićevo ponašanje odaje, Kovačević kaže kako Bećirović evidentno “ima neki psihološki problem”.
”Čovjek”, kaže Kovačević, “hoće sebi da da neku važnost. Pa bolan Predsjedništvo bilo [na sastanku]! Na svim televizijama bilo: ‘Predsjedništvo primilo njemačkog ministra odbrane’. I ti isječeš samo taj kadar i naslov: ‘Bećirović primio njemačkog ministra odbrane’. Dakle, traži važnost, proizvodi važnost, hoće da bude važniji nego što jeste.”
Fotografija objavljena uz saopćenje o razgovoru Bećirović-Pistorius
Ovo što je Kovačević precizno detektovao i opisao običnim, narodnim jezikom u psihologiji se naziva narcisoidnim poremećajem ličnosti.
Ukratko, narcisoidni poremećaj ličnosti karakterizira pretjerani osjećaj važnosti, grandioznosti, a uz to dolazi manjak empatije i nemogućnost da se zauzme tuđa perspektiva.
Narcisoidnost je zapravo nastojanje osobe da prevaziđe duboko usađeni sram koji osjeća u vezi sa sobom.
Stoga oboljeli generišu vještački ponos i samoveličanje, idealiziraju svoje eksplicitno ja, odnosno veličaju vanjske pokazatelje vrijednosti svoje ličnosti, kao što su socijalni status, divljenje drugih, itd.
Hvalite me usta moja
Koji god Bećirovićev medijski istup se uzme, nalazimo isto: japajakanje.
“Imao sam”, veli on neki dan, “veoma važan sastanak sa Alison Hooker, podsekretarom SAD za politička pitanja, i ovo je jedan od najvažnijih sastanaka u zadnje dvije decenije nekog bh. zvaničnika.”
Hooker u birokratskoj hijerarhiji State Departmenta zauzima četvrto mjesto, nakon državnog sekretara Marca Rubija, njegovog zamjenika Christophera Landaua i zamjenika za menadžment i resurse Michaela Rigasa. Dakle, sastanak i nije toliko bitan.
Poređenja radi, Željko Komšić se, u dvodecenijskom periodu o kojem govori Bećirović, sastao sa tadašnjom državnom sekretarkom Hillary Clinton, te su se nakon sastanka zajedno obratili i medijima. (Bećirović nije imao ni fotografiju sa Hookerovom.)
Clinton je također boravila u Sarajevu gdje se sastala sa članovima Predsjedništva Komšićem, Harisom Silajdžićem i Nebojšom Radmanovićem.
Također, tadašnji američki potpredsjednik Joe Biden je, prilikom posjete Sarajevu, u zgradi Predsjedništva održao sastanak sa tadašnjim članovima Predsjedništva.
U protekle dvije decenije, bh. zvaničnici su se sastajali sa njemačkim kancelarima, britanskim premijerima, ruskim i turskim predsjednicima, saudijskim kraljevima, itd.
Činjenica da Bećirović svoj sastanak sa nižerangiranim diplomatom u State Departmentu predstavlja kao “jedan od najvažnijih sastanaka nekog bh. zvaničnika u zadnje dvije decenije” nije trezven i odmjeren uvid u relanost, već pretjerivanje proisteklo iz njegove narcisoidne naravi.
Narcisodini poremećaj ličnosti dobio je ime po jednoj ličnosti iz grčke mitologije – Narcisu, sinu riječnog boga Kefisa. Njega je Afrodita kaznila zbog toga što je prezreo ljubav koju je prema njemu osjećala nimfa Eho, a kažnjen je tako što se, ugledavši svoj lik u bistrom izvoru, zaljubio u samog sebe. Kako mu je predmet ljubavi ostajao nedokučiv, Narcis je na kraju svenuo od čežnje.
Iako u Bećirovićevom javnom ponašanju svako može primijetiti patološke crte, mene u narcisoidnu strukturu njegove ličnosti ništa nije uvjerilo kao sljedeća stvar. Naime, više izvora u Predsjedništvu mi je potvrdilo da Bećirović sam bira vlastite fotografije koje će ići uz saopćenja. To nikad nijedan član Predsjedništva nije radio, iako ih bilo zaokupljenih sobom.
Procedura u Predsjedništvu je uvijek bila takva da savjetnik za medije od pet od deset fotografija, koje mu dostavi pres-služba, po svojoj procjeni, izabere dvije-tri fotografije koje mogu ići uz saopćenje. Ali, evo, sada, jedan član Predsjedništva prebire po svojim fotografijama i lično bira koje će od njih ići uz saopćenje.
Na Kovačevićevu ocjenu da se Bećirović nastoji predstaviti važnijim nego što jeste, voditelj Hadžifejzović, kao da oponira na trenutak, veli: “On dobije 360.000 glasova.”
Istina, ali kako Kovačević odmah primjećuje: ljudi nisu glasali za Bećirovića, već protiv Bakira Izetbegovića. I sam Hadžifejzović veli: “To je tačno.”
Kovačević zatim lucidno uviđa da se Bećirovićeva ličnost ne ogleda u broju glasova koje je dobio, već u činjenici da nije bio spreman ući u utrku bez unaprijed osigurane podrške 11 stranaka.
To ukazuje da se ispod egoističnog, megalomanskog oklopa krije jedna bazična nesigurnost u samog sebe, odnosno jedna oslonjenost na izvanjske činioce (stranke).
Ne želim biti prestrog prema aktuelnom članu Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda. Ali isto tako ne želim biti ni preblag. Dio njegovog posla jeste da bude kritikovan i da se zdravo nosi s time, iako da budem iskren do kraja, mislim da on to, zbog narcisoidne naravi, nije u stanju. Vidi se to i u njegovom nedavnom osvrtu na kritike, koje je konačno počeo da dobiva.
Činjenicu da je u prve tri godine svog mandata bio uglavnom pošteđen smatram teškim propustom naše javnosti.
Čovjek je više od tri godine u predsjedničkoj fotelji, a nije dao intervju u kojem bi se sučio sa kritički nastrojenim voditeljem. On više od tri godine ne dopušta pitanja na pres-konferencijama. Vrijeme je da se to mijenja.
I mnogo bolji su se, na njegovom mjestu, morali nositi s teškim pritiskom kritičke javnosti, ko je Denis Bećirović da mu se osigurava izuzeće i privilegiran položaj!?
Jesmo li slobodno društvo ako se to radi?
Smije li iko reći da je car – go, ili ćemo se, “kao i svi drugi”, nastaviti praviti ludi i hvaliti Bećirovićevo “novo ruho”? Gdje nas to vodi?
(Haris Imamović)
!Odgovor
