U posljednja dva mjeseca Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) sprovodila je više akcija širom Bosne i Hercegovine – najčešće vezanih za slučajeve pranja novca, organiziranog kriminala i drugih krivičnih djela iz svoje nadležnosti. Ipak, javnost sve više postavlja pitanje: zašto se ništa ne preduzima kada je riječ o osobama osumnjičenim za napad na ustavni poredak BiH?
Gdje je zapelo s privođenjem visokoprofilnih osumnjičenih?
U martu je objavljeno da SIPA ne može asistirati Sudskoj policiji BiH u sprovođenju naredbe Tužilaštva BiH o privođenju Milorada Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića, uz obrazloženje da je akcija bila procijenjena kao “visokorizična”. Od tada, osim jednog pokušaja ispred administrativnog centra RS u Istočnom Sarajevu, gdje su pripadnici SIPA-e napustili teren nakon intervencije MUP-a RS, nije bilo javno dostupnih informacija o daljim pokušajima sprovođenja naredbi, podsjeća Raport.
Institucije šute, odgovorni se ne pozivaju
Sumnje u politički pritisak dodatno su podgrijane činjenicom da Darko Ćulum, bivši direktor SIPA-e čija ostavka još nije formalno prihvaćena, navodno i dalje ima utjecaj unutar Agencije. Istovremeno, mediji izvještavaju da stranka SNSD, koja ne priznaje autoritet SIPA-e u pojedinim slučajevima, predlaže Ljubišu Pandurevića za novog direktora.
Pitanje se samo nameće: da li sigurnosne agencije, koje bi trebale djelovati nezavisno, trenutno djeluju selektivno – i u korist političkih struktura?
Gdje su nadzorne institucije?
Očigledan je izostanak aktivnosti Zajedničke komisije za odbranu i sigurnost BiH, kao i Komisije za nadzor nad radom OSA-e, koje bi imale zakonsku nadležnost da raspravljaju o ovakvim slučajevima. Pored parlamentarnih pitanja pojedinaca, ne postoje jasne inicijative za sazivanje sjednica na kojima bi se tražili odgovori od rukovodilaca sigurnosnih i policijskih agencija.
Granice se prelaze, a potjernice ne znače ništa?
Posebno je zabrinjavajuće što osobe za kojima su raspisane potjernice nesmetano borave na teritoriji RS-a i prelaze državne granice. Postavlja se pitanje odgovornosti Granične policije BiH i Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA BiH): da li postoje evidentirana kretanja ovih osoba, da li se o njima obavještava Tužilaštvo i da li se išta preduzima na institucionalnom nivou?
Politička poruka ili institucionalna odgovornost?
Dok predsjednik HDZBiH Dragan Čović tvrdi da Ministarstvo sigurnosti funkcioniše bez problema, činjenice ukazuju na ozbiljan institucionalni zastoj. Sve dok naredbe Tužilaštva i Suda BiH ostaju neprovedene, a osumnjičeni slobodno djeluju, teško je govoriti o vjerodostojnom funkcionisanju pravne države.
Vrijeme je za odgovornost
Jasna komunikacija, transparentan rad i odgovornost čelnih ljudi u sigurnosnim agencijama neophodni su za očuvanje vladavine prava. Parlamentarci, nadzorna tijela i mediji imaju zadatak da insistiraju na odgovorima – u interesu svih građana.
Podsjetimo, novinar Slobodan Vasković je ranije dao osvrt na ovu temu: Vasković smatra da bi Ćuluma trebalo zatvoriti, jer je, kako navodi, onemogućio funkcionisanje SIPA u punom kapacitetu, sprečavao njen rad na cijeloj teritoriji BiH, te nije poštovao ustavne zakone, već je dao ostavku tvrdeći da poštuje one neustavne.
– Hapšenje Ćuluma bio bi odličan početak raspleta teške krize u BiH. Njegovo, eventualno, vraćanje na poziciju direktora SIPA bilo bi novo teško poniženje države BiH. Što se tiče Lammyja, nije uzalud dolazio, zaključuje Vasković.
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
