Stare parole za nove krize…
Dok Bosna i Hercegovina ostaje zaglavljena između neriješenih sistemskih problema, blokiranih reformi i hronične institucionalne nefunkcionalnosti, politička scena ponovo ulazi u poznatu fazu – fazu velikih riječi, starih ambicija i pažljivo tempiranih izjava koje služe kao zamjena za stvarnu odgovornost.
Iz entitetskih i stranačkih centara moći ponovo se potežu parole o nezavisnosti, preispitivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma i “novim međunarodnim okolnostima”. Najavljuju se putovanja u Bruxelles i Washington, pozivanje na izjave bivših američkih zvaničnika i pokušaji stvaranja privida da se sudbina države ponovo piše izvan njenih granica. U praksi, riječ je o staroj političkoj matrici: proizvodnji krize radi opstanka na vlasti.
Ambicije koje ne nestaju, iako su neostvarive
Ideja nezavisne Republike Srpske ponovo se gura u prvi plan, uz tvrdnje da se takav cilj može ostvariti “mirnim političkim putem” i uz oslanjanje na navodni međunarodni momentum. Međutim, realnost međunarodnih odnosa, kao i postojeći sigurnosni aranžmani, jasno pokazuju da secesija jednog entiteta iz međunarodno priznate države nije opcija koju bi ključni globalni akteri tolerisali. Takve poruke prvenstveno su usmjerene ka domaćoj publici, posebno uoči izbornih ciklusa, i služe mobilizaciji biračkog tijela kroz strah i nacionalnu homogenizaciju.
S druge strane, insistiranje na “redefinisanju Daytona” i pozivanje na ustavnu jednakopravnost, uz naglašavanje legitimnog predstavljanja, sve češće se koristi kao diplomatski alat za ostvarivanje parcijalnih političkih interesa. Fokus nije na funkcionalnosti države, već na kontroli određenih pozicija moći, prije svega unutar kolektivnih institucija vlasti.
Dayton kao politička moneta za potkusurivanje
Pokušaji da se Dejtonski mirovni sporazum predstavi kao dokument iz kojeg se može “izaći” po političkoj potrebi ignoriraju njegovu suštinu: Dayton nije samo unutrašnji dogovor, već i međunarodni ugovor čiju implementaciju nadziru globalne sile. Njegovo jednostrano razgradnjivanje ne bi otvorilo prostor za veće autonomije, već bi proizvelo ozbiljne sigurnosne i političke posljedice po cijelu zemlju.
Paradoksalno, upravo oni koji najglasnije govore o povratku na “izvorni Dayton” prešućuju činjenicu da su ključne državne institucije – od oružanih snaga do granične policije i carinskog sistema – nepovratno integrisane u ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Njihovo ukidanje ili razgradnja nije realna opcija, bez obzira na političke slogane.
Treći entitet kao politička iluzija
Ideje o unutrašnjem preustroju Federacije BiH, uključujući podjelu na dva dijela ili stvaranje trećeg entiteta, ponovo se pojavljuju u javnom prostoru, ali bez ikakvog stvarnog međunarodnog ili unutrašnjeg konsenzusa. Takvi prijedlozi ne nude rješenja za funkcionalnost države, već produbljuju etničke podjele i učvršćuju postojeće blokade.
U tom kontekstu, raspakivanje Daytona ne bi značilo jačanje entiteta ili naroda, već bi otvorilo prostor za novu centralizaciju i dodatno slabljenje ionako krhkih institucija. Najveći gubitnici takvog scenarija bili bi upravo građani, bez obzira na nacionalnu pripadnost.
Ustavne promjene – nužnost, ali ne po mjeri etničkih elita
Ustav Bosne i Hercegovine jeste krut i teško promjenjiv, a dosadašnji pokušaji reforme pokazali su koliko je teško postići politički konsenzus. Ipak, u kontekstu evropskih integracija, promjene su neizbježne. One se odnose prije svega na uklanjanje diskriminatornih odredbi i jačanje funkcionalnosti države, a ne na ispunjavanje maksimalističkih zahtjeva etničkih lidera.
Svaki pokušaj da se ustavne reforme iskoriste za destabilizaciju ili za ostvarivanje uskih stranačkih interesa vodi ka novim blokadama i produbljivanju krize.
Bučna retorika i tiha realnost
Dok se u javnosti proizvodi buka oko secesije, Daytona i međunarodnih zavjera, stvarna politika odvija se tiho – kroz strateške dokumente, sankcione mehanizme i ekonomske interese velikih sila. Poruke o sigurnosti i stabilnosti Bosne i Hercegovine jasno su ugrađene u zapadne strateške okvire, a secesionističke prijetnje tretiraju se kao direktan udar na ustavni poredak.
Istovremeno, fokus međunarodnih partnera ostaje na stabilnim investicijama, energetskim projektima i jačanju institucija. Kapital ne dolazi u politički trusna područja, bez obzira na domaću retoriku o “novim saveznicima” i “promijenjenim okolnostima”.
Između lažnih pobjeda i stvarnih poraza
Najopasniji aspekt aktuelne političke igre jeste iluzija pobjede koju lideri nude vlastitim biračima. Dok se javnosti prodaje priča o istorijskim preokretima i “velikim nacionalnim uspjesima”, iza kulisa se gomilaju gubici – institucionalni, politički i ekonomski.
Bosni i Hercegovini jeste potrebna funkcionalnija država i novi politički dogovor, ali ne kroz ucjene, prijetnje i diplomatski populizam. Sve dok se Dayton koristi kao alat za dnevnu politiku, a ne kao okvir za stabilnost i reforme, zemlja će ostati zarobljena u krugu kriza koje proizvode isti akteri – s istim parolama i istim rezultatima.
