Zločin se dogodio u noći između 24. i 25. septembra 1992. godine, a počinili su ga pripadnici specijalne policijske jedinice, i pripadnici bijeljinske policije, a Goran Sarić se, prema dokazima Tužilaštva BiH, dobrovoljno prijavio da ubija civile i među prvima je pucao
U bijeljinskom Centru za kulturu danas se prikazuje dokumentarni film “Komandant Sara – najmlađi general policije Srpske”, atora Ljubiše Milutinovića.
To je film o čovjeku kome se u Sudu BiH sudi za najteži ratni zločin počinjen u Bijeljini: ubistvo 22 člana porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić, među kojima je bilo sedmero djece i osam žena (od kojih su četiri bile starije od 60 godina).
Zločin se dogodio u noći između 24. i 25. septembra 1992. godine, a počinili su ga pripadnici specijalne policijske jedinice, poznate pod imenom “Pahuljice”, i pripadnici bijeljinske policije, a Goran Sarić se, prema dokazima Tužilaštva BiH, dobrovoljno prijavio da ubija civile i među prvima je pucao.
On je u toku rata bio komandant spcijalne policije MUP-a RS-a, a do sada mu je suđeno zbog dva slučaja ratnih zločina, uključujući i genocid u Srebrenici, ali je oba puta oslobođen zbog nedostatka dokaza. U slučaju zločina u Bijeljini je uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog, kako je rečeno, teškog zdravstvenog stanja.
Na suđenja nije dolazio, pa je predmet protiv njega izdvojen, ali se on preselio u Srbiju, gdje mu se, kako se iz medija saznalo, naglo popravilo zdravstveno stanje.
Prva reakcija na ovaj skandalozni događaj stigla je od advokata Duška Tomića, koji je i najzaslužniji što se ovaj slučaj konačno, nakon dugo čekanja, pojavio pred Sudom BiH.
Duško Tomić se obratio na nekoliko zvaničnih adresa sa porukom: “Goranu Sariću Sari se trenutno pred Sudom BiH sudi za direktno strijeljanje sedmero djece na Drini 25. septembra 1992. godine. Pucanjem u potiljak! Stidim se zbog ovog propagandnog filma i tražim da se zabrani njegovo prikazivanje”.
Inače, o ovom strašnom zločinu sve se znalo od samog početka, ali se proces, po dobro poznatim običajima našeg pravosuđa, selio iz jedne tužilačke fioke u drugu, sve do nedavno.
A u Bijeljini niko o tome do sad nije progovorio ni jedne jedine riječi, uostalom, kao ni o ostalim brojnim zločinima počinjenim u ovom dijelu BiH, u kojem nikada nije bilo nikakvog rata, niti bilo kakvih sukoba. Pa je, očigledno, došlo vrijeme i da se neskriveno slave zločinci.
Nažalost, ovaj skandal nije usamljena pojava u Bijeljini. Poznato je da ovaj grad ima Trg đenerala Draže Mihajlovića, ulice sa imenima četničkih koljača i Ulicu Arkanove garde, koja je ovdje počinila masovne zločine nad civilima.
Prošle godine je Skupština grada, jednoglasno, dodijelila najviše opštinsko priznanje Goranu Sariću, a sad mu se, eto, dokumentarnim filmom podiže svojevrsni spomenik.
Inače, Centar za kulturu, koji je otvoren za ubicu djece, nedavno nije dozvolio promociju knjige znanstveno-političkih eseja autora ovog teksta, jer bi to, kako su saopštili, “uznemirilo javnost”.
Što bi se reklo: rat za Veliku Srbiju se nastavlja, a kad će stati, ne zna se
