Nakon niza odgađanja, američke sankcije protiv Naftne industrije Srbije (NIS), srbijanske državne naftne kompanije, efektivno su stupile na snagu. Kao rezultat odluke Washingtona, naftovod Adria zaustavio je isporuke Srbiji, dok su mnoge benzinske pumpe NIS-a počele odbijati plaćanja bankovnim karticama, strahujući od sekundarnih sankcija na finansijski sistem zemlje.
Situacija se dodatno pogoršala kada je, nakon oduzimanja dozvole za rad NIS-u, rafinerija Pančevo, jedina u Srbiji, bila prisiljena da se zatvori početkom decembra. To je otvorilo duboku energetsku krizu s nepredvidivim posljedicama za Beograd: mogućom nestašicom goriva, naglim porastom cijena nafte i gotovo potpunom ovisnošću o uvozu ove strateške robe iz inostranstva.
Američke sankcije su uvedene jer većinski udio NIS-a posjeduje Gazprom, ruska kompanija koja de facto kontrolira srpsku naftnu industriju i predstavlja stub energetske politike Beograda. Američki paket ne cilja samo na sektor plina i nafte, već utječe i na bankarski sistem, riskirajući blokiranje plaćanja karticama i prekid kreditnih linija za Srbiju.
U ovom sumornom scenariju, Srbija Aleksandra Vučića, već zahvaćena snažnim unutrašnjim političkim tenzijama, rizikuje da ostane izolovana na međunarodnoj sceni. Upravo u ovom trenutku pojavljuje se neočekivana podrška za mnoge: ona mađarskog premijera Viktora Orbána, jednog od najbližih regionalnih saveznika srbijanskog predsjednika.
Nakon što su sankcije stupile na snagu i rafinerija Pančevo je zatvorena, Vučić je reagirao naređujući Gazpromu da proda svoje dionice u NIS-u do sredine januara 2026. godine. Prema Beograda, odlazak ruskog kapitala bi otvorio put ukidanju američkih sankcija i povratku normalnosti. Ako Gazprom ne postupi u skladu s ovom odlukom, srpska vlada je upozorila da će odlučno intervenirati, iako insistira da ne namjerava nacionalizirati kompaniju. Dok se ne pronađe novi kupac za ruske dionice, energetska situacija u Srbiji ostaje izuzetno problematična.
U tom kontekstu, mađarska intervencija se smatra privremenim slamkom spasa. Viktor Orbán je 27. novembra posjetio Suboticu, srbijanski grad u blizini mađarske granice, kako bi primio nagradu „Pásztor István“. Tokom svog govora, Orbán je oštro napao Evropsku uniju, izjavivši da „stari svijet umire“ i da Brisel, slijedeći liniju konfrontacije s Moskvom, gubi svoju međunarodnu ulogu i težinu.
Prema Orbanu, savezi poput onog između Mađarske i Srbije su neophodni za stabilnost Centralne Evrope i Balkana. Naglasio je da Srbi pate od sankcija koje je Budimpešta uspjela izbjeći i garantovao da Beograd uvijek može računati na mađarsko prijateljstvo. Konkretno, nakon sastanka s Vučićem, Orbán je najavio da će Mađarska značajno povećati izvoz nafte u Srbiju, u početku ga udvostručivši, a zatim u decembru povećavši za još dva i po puta. Paralelno s tim, ubrzat će se planovi za izgradnju naftovoda koji će povezati Srbiju s ruskom linijom Družba, projektom koji bi trebao biti operativan od 2028. godine.
Dan nakon posjete Subotici, Orbán je otputovao u Moskvu, gdje se sastao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Zvanično, razgovori su se vodili o snabdijevanju Mađarske energijom, ali različiti izvori sugeriraju da je srpska kriza bila ključna tema razgovora. To je potvrđeno izjavama ruskog potpredsjednika vlade Aleksandra Novaka, koji je priznao da je tokom sastanka razgovarano i o mađarskoj kupovini ruskih udjela u energetskim kompanijama pogođenim američkim sankcijama.
U tom kontekstu, Orbanov ministar u kabinetu, Gergely Gulyás, potvrdio je da MOL, mađarska državna naftna kompanija, pregovara o kupovini udjela Gazproma u NIS-u. Nadalje, MOL bi mogao biti uključen i u kupovinu međunarodne imovine Lukoila u Rumuniji, Bugarskoj, pa čak i Kazahstanu i Azerbejdžanu, ulazeći u široku konkurenciju koja uključuje gigante poput ExxonMobila, Chevrona i kompanije iz Perzijskog zaljeva.
Prema analitičarima, takva operacija bi donijela ogromne strateške dobitke Mađarskoj. Kontrola nad NIS-om bi Budimpešti dala odlučujući utjecaj na energetski sektor Srbije, dodatno jačajući njene pozicije na Balkanu i u Centralnoj Evropi, nakon prethodnih akvizicija hrvatske INA-e i slovačkog Slovnafta
