O Putinovim porukama, te potezima koje bi mogli povući predsjednik Srbije i član Predsjedništva BiH za naš list govore Nikola Samardžić, Miro Kovač i Alija Kožljak
Protekle sedmice naslovnice srbijanske štampe preplavile su kritike predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu zbog izjave o Kosovu. Naime, ruski predsjednik je na sastanku s Antoniom Guterresom izjavio da su samoproglašene Donjecka Narodna Republika (DNR) i Luganska Narodna Republika (LNR) na istoku Ukrajine postale nezavisne “po analogiji s odlukom Međunarodnog suda pravde o situaciji na Kosovu”.
Ucjenjivački kapacitet
”Putin igra na Kosovo”, piše Informer, a u nadnaslovu dodaje “Svjetski sukob preko naših leđa”. Tabloid Alo! izjavu ruskog predsjednika je na naslovnici iskoristio u regionalnom kontekstu, pa piše “Slavlje u Prištini, Zagrebu i Sarajevu zbog Putinove izjave”… No, je li ovo trenutak kada će Aleksandar Vučić morati okrenuti leđa Rusiji, je li glasanje u Vijeću sigurnosti UN-a bio nagovještaj toga ili će konačni stav zvanične Srbije, ipak, čekati novi saziv vlasti?
– Vučić nikad nije doneo jednu takvu odluku. Nikad nije prelomio tako da preuzme odgovornost i izdigne se iz udbaško-partijskog miljea koji ga je stvorio i gde mu je osnovni oslonac. Krajem devedesetih, u ulozi ministra informisanja, on se pozivao na autoritet Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja, dok je kažnjavao medije, progonio novinare, maltretirao javnost, podizao lični ulog, naročito u danima NATO intervencije. Iskustvo iz prethodnih deset godina poziva na pretpostavku da ponovo šibicari, pokušavajući da trguje, dok podiže svoj ucenjivački kapacitet pred Putinom i ruskom agenturom. Prilikom glasanja u GS UN-a Srbija je popustila pod američkim pritiskom, ali se prikrila u većini koja je osudila agresiju i izjasnila se o suspenziji Rusije iz Saveta za ljudska prava, kaže Nikola Samardžić, istoričar i profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu.
U protekli petak iz kabineta predsjednika Srbije saopšteno je da Vučić odgađa obraćanje planirano taj dan za 6. maj, kada će “iznijeti suštinske zaključke o putu Srbije i narednim potezima”.
Pitanje koje se nameće jeste i ono smije li Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, ako ni zbog čega drugog, zbog izbora koji slijede u oktobru u BiH, iskoristiti ovu situaciju i krenuti u otcjepljenje RS-a, služeći se Putinovom izjavom o dvjema oblastima Ukrajine “kojima nije trebala saglasnost centralnih vlasti”.
– Upuštanje Milorada Dodika u takve avanture se ne čini vjerojatnim. Prioritet mu je, uostalom kao i većini srpskih stranaka, čini se, očuvanje stečenog, to jest entiteta RS unutar BiH. Naime, svaki ozbiljniji poremećaj sigurnosnog poretka na tzv. zapadnom Balkanu mogao bi ugroziti opstojnost Republike Srpske. Milorad Dodik je realan političar i toga itekako svjestan, kaže za naš list bivši ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Miro Kovač.
Šef Odsjeka za međunarodne odnose i evropske studije na Internacionalnom Burch univerzitetu i bivši vojni predstavnik BiH pri NATO-u Alija Kožljak ističe da destruktivno djelovanje Milorada Dodika nikako ne treba posmatrati izolovano, samo u okvirima bh. svakodnevnice.
– Dodik, bez vanjskog mentorstva i podrške, ne bi uopšte bio u poziciji da blokira državne institucije niti integracijske procese BiH. Njemu je secesionističko djelovanje kako cilj, tako i alat u osiguranju snaženja njegove političke pozicije, kao i podrške njegovoj vladavini. Stoga se može očekivati da će on nastaviti sa podrivanjem državnih institucija, čime ostvaruje i jedno i drugo, a to je realiziranje interesa mentora da prevenira euroatlantske integracije, te pridobijanje biračkog tijela pred predstojeće izbore, kaže Kožljak.
Podsjeća da je “manipulacija nacionalističkom retorikom, baziranom na iznuđenim emocijama, a ne argumentima, već oprobani metod, što mu je jedino preostalo u veoma suženom prostoru djelovanja, dodatno limitiranom međunarodnim sankcijama i proruskom retorikom”.
– Putinove instrukcije i iskustva iz istočne Ukrajine mogu mu poslužiti kao dodatno ohrabrenje za njegova separatistička nastojanja, ali ne postoje ni minimalni uslovi da entitet RS može čak ozbiljno i razmišljati o otcjepljenju od BiH. Svjestan je da za to niti postoji podrška međunarodne zajednice niti bi takva zamisao mogla biti realizirana bez oružanog sukoba. Na taj način bi zauvijek izgubio i ovo što ima danas, entitetsko uređenje BiH, podvlači Kožljak.
Prema riječima profesora Samardžića, “SAD, koje očigledno upravljaju i spoljnom i bezbjednosnom politikom EU, imaju jasan stav da je Republika Srpska entitet BiH, a da su centralne institucije BiH nosioci državnosti i legitimiteta”.
Nacionalni interes
– Neintegrisane države bivše Jugoslavije su jedna od tri strateške tačke pritiska Rusije na celovitost EU, njenu spoljnu politiku i bezbednost. Druge dve su Ukrajina, naročito njena azovska i crnomorska obala, i Baltik, pre svega Litvanija, Latvija i Estonija. Putin namerava, i u tome delimično uspeva, da stanje zamrznutog sukoba koje je uspostavljeno, pre svega, njegovim malignim uticajem na Kosovu, prenese u BiH i Crnu Goru. Namere Vučićevih bliskih saradnika, štaviše i članova porodice, bile su u proteklim godinama otcepljenje dela Kosova severno od Ibra, brisanje bezbednosne zone Brčko i osamostaljenje RS-a, te nacionalni sukob u Crnoj Gori. Od lokalnog izvršitelja tih planova, Dodik je postao predmet istraga i političkih pritisaka koji dovode u pitanje zakonitost njegovih političkih i ekonomskih odluka, pre svega mislim na političku i ekonomsku korupciju. Ukoliko nameravaju da Putina liše sredstava destabilizirajućeg uticaja, SAD moraju da BiH usmere na platformu pregovora o ubrzanom ulasku u EU. Kako bi se integracijom umesto prisilom pomirili stavovi o pravu individua i o pravu nacionalnih zajednica, potrebna nam je i jedna privremena vizija balkanskog Schengena, kojom bi rukovodila EU, umesto Vučićevog i Putinovog Otvorenog Balkana koji je separatistički i samoizolacionistički, naglašava Samardžić.
Kovač smatra da će Aleksandar Vučić morati prihvatiti usklađivanje vanjskopolitičkih stavova svoje zemlje s onima EU ako mu je, kao što to kontinuirano i uporno naglašavaju on i njegovi suradnici, članstvo Srbije u EU nacionalni interes.
– Kada će tome pristupiti je manje relevantno od toga da će morati donijeti kapitalnu odluku o vanjskopolitičkoj usklađenosti Srbije sa stajalištima EU, kaže Kovač.