Sebija i Bakir Izetbegović
Skandal u najavi
Nakon što je Nermin Nikšić premijer Federacije BiH i lider SDP-a podnio krivičnu prijavu protiv Sebije Izetbegović, zastupnice SDA u Skupštini KS i supruge predsjednika SDA zbog njene javne objave na društvenim mrežama u kojoj je poručila: ‘Idu vam uskoro i poruke iz oduzetih telefona, a idu i izbori.
Polako’ otvara se ozbiljno političko i pravno pitanje
Otkud jednoj kantonalnoj zastupnici informacije o sadržaju poruka iz telefona koji su oduzeti u okviru istražnih postupaka i je li ona uistinu ima komunikaciju iz uređaja koji su predmet službenih istraga.
Poređenje s porukama ‘Seb zove…’ i ‘poslao me Asim’ nije isto
Još važnije pitanje je ko joj je dao prepisku iz bilo čijeg oduzetog telefona?
Jer, u pravnoj državi to nije ni uobičajeno niti prihvatljivo. Naprotiv, pristup takvim materijalima strogo je regulisan krivičnoprocesnim zakonodavstvom i ograničen na tužioce, sudove i ovlaštene istražne organe.
Sam Nikšić je ocijenio da je ovom objavom Izetbegović praktično potvrdila da raspolaže informacijama iz zaplijenjenih telefona u određenim predmetima, što bi, ukoliko se pokaže tačnim, otvorilo pitanje mogućeg neovlaštenog raspolaganja dokaznim materijalom iz istraga.
Iz krugova SDA često se kao opravdanje za ‘curenja’ poruka njihovih političkih protivnika koji su na meti istražnih organa i radnji u javnosti navode primjeri iz afere ‘Respiratori’.
Tada su, između ostalog, objavljivane i poruke upućene bivšem premijeru Fadilu Novaliću, uključujući one: ‘Selam gospodine Novaliću, Asim mi je rekao da se javim’ ili ‘Seb zove, loši respiratori, u ogromnom smo problemu’.
Međutim, takvo poređenje pravno je neutemeljeno. Sporne poruke iz predmeta ‘Respiratori’ nisu ‘procurile’ iz istrage u neformalnom smislu, već su prezentirane u sudnici kao dio dokaznog materijala Tužilaštvo Bosne i Hercegovine tokom sudskog postupka.
Ozbiljno kršenje zakona
Njihovo prikupljanje i korištenje bilo je predmet sudske kontrole, a zakonitost postupanja dodatno je potvrđena i odlukama Ustavnog suda BiH.
Znači, postoji suštinska razlika između poruka koje postaju javne nakon što su formalno uvedene kao dokaz u sudskom postupku i poruka koje se eventualno nalaze u oduzetim telefonima tokom aktivnih istraga, a koje su po zakonu dostupne isključivo ovlaštenim institucijama.
U tom slučaju, svako neovlašteno raspolaganje takvim sadržajem,a naročito od jedne političarke moglo bi predstavljati ozbiljno kršenje zakona, uključujući moguće ometanje istrage ili neovlašteno otkrivanje službene tajne.
Upravo zbog toga ostaje otvoreno pitanje hoće li po Nikšićevoj prijavi nadležni ispitati Sebiju Izetbegović o tome na koje je konkretno poruke iz ‘oduzetih telefona’ mislila kada je svoju objavu plasirala u javni prostor i ko joj ih je dao.
U svakom slučaju, javnost ima pravo na jasno objašnjenje.
Semira Degirmendžić / Raport
