PREVIŠIĆ: U HOS-U JE BILO VIŠE MUSLIMANA NEGO HRVATA, NOSILI SU OZNAKE “ZA DOM SPREMNI”
Posljednjih tjedana svjedoci smo medijski i politički orkestriranog linča nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini, povodom koncerta Marko Perković Thompson u Širokom Brijegu.
Ono što je trebao biti običan glazbeni događaj – kakvih godišnje ima na tisuće diljem svijeta – pretvoreno je u medijski progon s ciljem stigmatizacije publike s koncerta pa i čitavog hrvatskog naroda.
Iz političkog i medijskog centra u Sarajevu, i iz Banje Luke, pokrenuta je besprimjerna hajka u kojoj se djecu, mlade, obitelji, sredovječne i starije osobe koje su nazočile koncertu etiketira kao “ustaše” i “pristalice NDH režima”. Ta retorika, koju su posebno agresivno prenijeli neki bošnjački i srpski političari i mediji, nema uporišta ni u zakonu, ni u činjenicama, a posebno ne u stvarnosti onoga što se na koncertu događalo, kaže Pero Previšić, predsjednik Čapljinske neovisne stranke, čiju pisanu izjavu prenosimo u nastavku.
ČINJENICE SU SVETA ISTINA: HRVATI SE NE TREBAJU SRAMITI SVOJE POVIJESTI, KAO NI THOMPSONA
-Važne su i bitne činjenice. A činjenice su sveta istina. U cijeloj ovoj medijsko-političkoj hajci koja se sručila na Hrvate povodom koncerta u Širokom Brijegu, činjenice su sustavno zamagljivane, prešućivane i namjerno iskrivljavane. Došlo je vrijeme da ih iznesemo na vidjelo, jasno i glasno, bez ustručavanja i bez isprika.
ČINJENICA BROJ 1: TKO SU ZAPRAVO BILI HRVATI 1990-IH?
Dok bošnjački i srpski mediji i političari Hrvate danas etiketiraju kao “ustaše” i “fašiste”, namjerno se zaboravlja ključna povijesna činjenica – Hrvati su 1990-ih godina branili svoje domove od velikosrpske agresije. To nije bila agresija, nije bio osvajački pohod, nije bilo stvaranje nekakvog novog poretka. Bila je to čista, gola obrana.
Dok su velikosrpske paravojne formacije (Četnici), skupa sa JNA, palile i rušile gradove i sela po Hrvatskoj i BiH, tjerale ljude s njihovih ognjišta, ubijale civile i uništavale crkve i džamije, hrvatski branitelji stali su u obranu svojih domova. Ta je činjenica potvrđena pred svim svjetskim sudovima, uključujući i Haški tribunal. Individualne presude za ratne zločine donesene su pojedincima iz sva tri naroda, ali nitko nikada nije kolektivno osudio hrvatski narod kao agresorski – jer to jednostavno nije istina.
Međutim, mnogima je kratka pamet – pogotovo onima koji su započeli voditi predizbornu kampanju na Thompsonu – i to besplatno. Takvi se ponašaju kao da je Domovinski rat bio prije 1000, a ne prije 35 godina, pa danas pljuju i stavljaju u isti kontekst i pjesmu iz tog vremena.
Kada se sagleda kontekst nastanka pjesme Bojna Čavoglave, rodnog mjesta Marko Perković Thompson, postaje potpuno jasno zašto je ta pjesma nastala i kakvu je poruku nosila u trenutku kada je skladana.
Pjesma „Bojna Čavoglave“ je pjesma otpora prema velikosrpskom agresoru. Žalosno je i smatram da je to neka vrsta psihološkog obrasca svih onih koji su zadnjih tjedana stigmatizirali omladinu samo jednog naroda, tj. Hrvata, te koncert i posjetitelje uzeli u manipulativne svrhe za svoj politički interes. Ti isti su vrlo vješto, u manirima nekadašnjih komunističkih manipulacija i lijepljenja etiketa, preskočili 90-e godine te sve stavili u kontekst 1941–1945.
Hrvatska omladina u Širokom Brijegu nije pjevala o Jasenovcu. Nije pjevala o NDH. Pjevala je o ljubavi prema domovini, o ponosu, o identitetu. Pjevala je pjesme koje su nastale iz obrane, a ne iz agresije.
ČINJENICA BROJ 2: MUSLIMANI U HOS-U – POVIJEST KOJA SE BRIŠE
Ovo je činjenica koju bošnjački mediji i političari sustavno brišu iz kolektivnog sjećanja. Nakon što je Alija Izetbegović pozvao Muslimane da se priključe obrani Bosne i Hercegovine, tisuće Muslimana pristupilo je Hrvatskim obrambenim snagama (HOS-u). U HOS postrojbama na području Čapljine, Stoca i Mostara bilo je više Muslimana nego Hrvata.
Ti ljudi nosili su crne uniforme s grbom koji je sadržavao pleter i pozdrav “Za dom spremni”. Za njih 1992. godine to nije bio ustaški pozdrav – bio je to borbeni poklič protiv JNA i četničke agresije. Ti ljudi nisu ginuli za NDH, ginuli su za Bosnu i Hercegovinu, za svoja sela, za svoje obitelji.
Sredinom svibnja 1992. Blaž Kraljević, zapovjednik HOS-a, službeno prihvaća vrhovno zapovjedništvo Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, odnosno TO BiH, kasnije Armije Bosne i Hercegovine. Kraljević je ubrzo imenovan od strane Alija Izetbegović general-bojnikom Armije Bosne i Hercegovine, a 2. kolovoza 1992. postao je član Glavnog stožera Armije Bosne i Hercegovine, skupa sa Sefer Halilović.
Pitanje za sve one koji danas etiketiraju hrvatsku omladinu: Ako je “Za dom spremni” bio prihvatljiv Muslimanima 1992. godine kada su zajedno s Hrvatima ginuli na bojištu, zašto je danas, 2026. godine, postao isključivo “hrvatski fašistički pozdrav”? Gdje je tu logika?
ČINJENICA BROJ 3: PJESMA NASTALA NA BOJIŠNICI, A NE U STUDIJU
Marko Perković Thompson nije 1991. godine sjedio u zagrebačkom stanu i smišljao stihove. Bio je mladić u ranim dvadesetim, dragovoljac s puškom u ruci koji je branio svoje rodno selo Čavoglave od velikosrpske agresije.
Pjesma “Bojna Čavoglave” nastala je na samoj crti bojišnice, među suborcima, u trenucima kada se nije znalo hoće li se dočekati jutro. Stihovi su ispisani krvlju i znojem, a ne tintom i notama.
ČINJENICA BROJ 4: LAŽ O “NACISTIČKIM POZDRAVIMA”
Mediji u Sarajevu i Banjoj Luci masovno objavljuju fotografije s koncerta na kojima se vide podignute ruke posjetitelja, s optužbama da se radi o “nacističkim pozdravima”.
Na fotografijama se vidi da ljudi podižu ruke iz različitih razloga – pjevaju, mašu, snimaju mobitelima, izražavaju oduševljenje. Dizanje ruku na koncertima uobičajeno je diljem svijeta.
ČINJENICA BROJ 5: KONCERT BEZ I JEDNOG INCIDENTA
Na koncertu u Širokom Brijegu, kao i na onom u Zagrebu prije osam mjeseci, gdje je oboren Guinnessov rekord po broju prodanih ulaznica – pola milijuna prodanih ulaznica – nije zabilježen niti jedan incident.
Ljudi su došli s obiteljima, s djecom, s prijateljima. Bilo je pjesme, radosti, suza i domoljublja.
ČINJENICA BROJ 6: IZJAVA IZRAELSKE VELEPOSLANICE
Posebno je zabrinjavajuća izjava izraelske nerezidentne veleposlanice u BiH, Galit Peleg, koja je prizore s koncerta nazvala “šokantnima” i govorila o “nacističkim pozdravima”.
ČINJENICA BROJ 7: WASHINGTONSKI SPORAZUM I HERCEG-BOSNA
Washingtonskim sporazumom 1994. godine ukinuta je Hrvatska Republika Herceg-Bosna.
Potpisivanjem Washingtonski sporazum formirana je Federacija Bosne i Hercegovine.
ČINJENICA BROJ 8: KONFEDERACIJA S HRVATSKOM
Kada se potpisivao Washingtonski sporazum, Sarajevo je bilo u blokadi. Hrvatska je ponudila pomoć Federaciji BiH kroz mogućnost konfederalnog povezivanja i korištenja administrativnih i gospodarskih kapaciteta.
ČINJENICA BROJ 9: STVARNI PROBLEMI U SJENI
Dok se raspravlja o koncertu, stvarni problemi ostaju neriješeni – iseljavanje mladih, nefunkcioniranje institucija i neriješeni slučajevi nasilja.
ZAKLJUČAK: DANAS JE 2026., A NE 1941.
Hrvati u Bosni i Hercegovini, zaključuje Previšić, nemaju se čega sramiti. Traže poštovanje i ravnopravan status kao konstitutivan narod u Bosni i Hercegovini te poručuju da društvo treba gledati prema budućnosti, a ne vraćati se u 1941. godinu.
