Bosna i Hercegovina ostaje najjasniji primjer kako zapadni globalni poredak konstruira “mir” bez pravde, “pomirenje” bez odgovornosti, i kako diplomatski aparati selektivno biraju kome će priznati ljudskost, a kome će dati imunitet.
Ono što se dogodilo na tlu Bosne u 1990-ima nije samo historijski incident – to je eksperimentalni model koji se danas reproducira širom svijeta, od Gaze do Ukrajine.
Bosna – laboratorija moralnog licemjerja
Srebrenica, Prijedor, Višegrad – mjesta gdje je međunarodna zajednica posmatrala sistematsko ubijanje civila, silovanja i etničko čišćenje. Dokumentirani genocid postao je predmet diplomatskog “međunacionalnog dijaloga”, konferencija o pomirenju i kulturnih projekata. Dok su preživjeli nosili teret gubitaka, agresori su nastavili živote gotovo netaknuti, uz diplomatsku zaštitu Zapada i njegovih saveznika. Neutralnost se pretvorila u selektivno pamćenje: agresor zaštićen, žrtva prepuštena šutnji.
Gaza – vizualni dokaz ignorisanja istine
Decenijama kasnije, isti principi se vide u Gazi. Dok desetine hiljada civila gubi živote u bombardiranjima i blokadama, dok se uništava infrastruktura, zapadne sile koriste identičan jezik: “humanitarna situacija”, “potreba za deeskalacijom”, “pravo na samoodbranu za obje strane”. Ni riječ “genocid” se ne izgovara. Slikovno, Hamas se stavljan kao legitimni akter sukoba, a Izrael kao država koja “branom obrambenu strategiju”. U stvarnosti, žrtve – civili – su prisiljene u moralni okvir izjednačavanja: njihov gubitak života i doma mora se uravnotežiti diplomatskim govorima i eufemizmima.
Ukrajina – novi teatar izjednačavanja
Sličan obrazac vidimo u Ukrajini. Dok ruske trupe granatiraju gradove i vrše masovna ubistva civila, zapadne sile, vođene SAD-om i EU, koriste sofisticiranu retoriku “dijeljenja odgovornosti” i “razumijevanja sigurnosnih interesa Rusije”. Ukrajinci, žrtve agresije, bivaju pozvani da pokažu strpljenje, dok agresor dobiva prostor za diplomatsku i ekonomsku manipulaciju. Iako mediji dokumentiraju strahote i zločine, Zapad bira selektivnu reakciju: sankcije usmjerene na ekonomiju, a ne pravdu, dok vojni i politički akteri često bivaju očuvani u globalnoj mreži interesa.
Isti obrazac – isti rezultat
U Bosni, Gazi i Ukrajini vidimo isti obrazac:
Dokumentovani zločini postaju “perspektiva” – genocid, etničko čišćenje, masovna ubistva bivaju redukovani na diplomatski jezik.
Agresor dobija imunitet – politička i ekonomska moć štiti zločince.
Žrtva nosi teret – moralna odgovornost se prebacuje na preživjele da “prihvate mir” ili pokažu “empatiju” prema agresoru.
Diplomatski mir zamjenjuje pravdu – sudovi i kazne se odlažu ili umanjuju, dok diplomatske fraze maskiraju brutalnu realnost.
Strategija je jasna
Ovo nije pasivnost – ovo je strateški izbor Zapada. Cilj je očuvati globalni poredak u kojem su politički savezi i ekonomski interesi važniji od ljudskog života i međunarodnog prava. Bosna je bila test, Gaza je laboratorij sadašnjosti, a Ukrajina poligon budućeg globalnog standarda: mir kao proizvod, pravda kao luksuz, a agresor i dalje zaštićen.
Bosna kao ogledalo svijeta
Bosna i Hercegovina više nije samo historijski slučaj. Ona je trajni podsjetnik: kada međunarodni sistem stavi moć i politički pragmatizam iznad istine i pravde, istorija se ponavlja. Gaza i Ukrajina nisu izuzeci, već nastavak istog eksperimenta – u kojem žrtva mora ćutati, agresor profitira, a globalni “mir” postaje maska za sistemsku nepravdu.
Dok Zapad prodaje humanitarne projekte i diplomatske inicijative, Bosna, Gaza i Ukrajina plaćaju cijenu: genocid i zločini se relativiziraju, agresori se štite, a historija se prepisuje tako da “mir” izgleda prihvatljivo – osim onima koji su sve izgubili.
