FOTO: Balkan X portal
Piše: Adem Dedić
Kada je Muhamed Ohranović 17. maja 2023. potvrdio Vahidinu Munjiću da je imenovan za vršioca dužnosti direktora Federalne uprave policije, odmah mu je saopćio i političku „cijenu“ tog imenovanja.
Poslao mu je link članka s naslovom: „SDA ostaje bez prvog direktora. HDZ-ov Denis Lasić bit će v.d. direktora Autocesta FBiH“.
„Ovo je Nermin morao dati da puste tvoje ime. Vjerujem da je i njemu 3+ [tri mjeseca na funkciji vršioca dužnosti, op. a], kao i tebi. Što je dobro. Oni [HDZ, op. a.] nakon tri mjeseca neće zatezati za tvoje produženje jer će isto tražiti za Lasića“, objašnjava tada Orhanović princip političke trgovine i odnos „cijene i potražnje“ svom novoimenovanom direktor FUP-a, koji u to nije bio dovoljno upućen. Kasnije će Munjić preuzeti inicijativu, i sam krenuti da ostvaruje komunikaciju.
Da dobro poznaje „mehanizam razmjene“, Ohranović je potvrdio i u augustu iste godine, kada je njegova supruga imenovana na direktorsku poziciju u Elektroprivredi BiH. Tada se pohvalio Munjiću porukom: „… ovaj premijer i ova Arijana su stvarno ljudi…“
Muhamed Ohranović bio je do prije nekoliko mjeseci relativno nepoznat široj javnosti. Međutim, poruke objavljene u okviru afere „Spengavnje“ pokazuju da je riječ o osobi koja je aktivno posredovala u procesima imenovanja i koja je, barem prema dostupnim komunikacijama, imala ulogu u dolasku dva direktora na ključne pozicije.
HDZ (po)pustio
Pozicija direktora Federalne uprave policije očigledno je bila od izuzetne važnosti za premijera Nermina Nikšića. Toliko važna da ju je pristao „platiti“ pozicijom na koju je u ranijem mandatu imenovao vlastitog brata.
Dodatnu težinu imenovanju Vahidina Munjića daje i zakonski okvir: direktor Federalne uprave policije i ministar unutrašnjih poslova FBiH ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda. Riječ je o odredbi na kojoj je ranije HDZ BiH insistirao, što je i dovelo do višegodišnje blokade imenovanja direktora na puni mandat, pa tako FUP-om godinama upravljaju vršioci dužnosti.
U trenutku imenovanja Munjića, koji se izjašnjava kao Bošnjak, ministar unutrašnjih poslova bio je također Bošnjak, Ramo Isak. On je na tu poziciju došao nakon što se njegov sin politički priklonio parlamentarnoj većini.
Tek se ove godine napravio skroman pomak prema rješavanju ovog pitanja: imenovan je Nezavisni odbor, a na istoj sjednici Predstavničkog doma FBiH izvršeno je popunjavanje Upravnog odbora FTV-a i Ustavnog suda BiH, sasvim očigledno kao dio šireg političkog dogovora. Tada je u Ustavni sud imenovan Marin Vukoja, a u upravni odbor FTV-a Zoran Krešić, odani i probrani kadrovi HDZ-a.
Policija za autoceste
Munjić nije imao razloga sumnjati u Ohranovićevu tvrdnju da „oni neće zatezati za produženje, jer će isto tražiti za Lasića“. HDZ ne samo da nije zatezao produžetak v.d.-ovskog režima, nego se nisu oglasili niti doveli u pitanje njegov status čak ni kada je Munjić bio uhapšen u akciji „Black Tie 2“.
Razlog je veoma jednostavan, HDZ-u ne treba FUP, trebaju mu Autoceste FBiH.
Prema objavljenim porukama, nakon što je trgovina „vi nama Denisa, mi vama Vahdina“ obavljena, Nikšić je samo tri mjeseca poslije tražio od Vahidina da „spenga nekoga“ i pitao za stanje u Autocestama. Operacija je uslijedila. Bivši direktori su spektakularno uhapšeni. Međutim, sud je odbio mjere zabrane. I čitav slučaj zaglavio je u limbu bh. pravosuđa.
Jedini koji je prošao potpuno neokrznut bio je Denis Lasić, nekadašnji ministar saobraćaja i komunikacija FBiH a sad direktor Autocesta. On je u vladi Fadila Novalića proveo osam godina, a od završetka mandata do imenovanja u Autoceste bio je bez funkcije samo 19 dana.
Zašto se HDZ ne boji policije
Zlobnici bi rekli da je u ovoj trgovini ispalo da je Nermin želio da hapsi po Federaciji, dok je Dragan želio da gradi po Federaciji (ali uglavnom tamo gdje su Hrvati većina).
Prava poruka je drugačija i mnogo ozbiljnija, Dragan Čović ne mora kontrolisati policiju ni policiju ni pravosuđe – njega i njegove kadrove decenijama niko ne proganja zbog korupcije. Zato nije komentarisao čak ni nelegitimnost Munjićevog imenovanja i činjenicu da je pozicija formalno „rezervisana“ za Hrvata. Jednostavno, nije mu trebala.
U zemlji koju Evropska komisija kategorizira kao „zarobljenu državu“, nekadašnji optuženik Dragan Čović veoma dobro zna da ga niko više neće hapsiti. Unutar vlastitog biračkog tijela Čović nema opoziciju. Trzaji oko formiranja „Petorke“ su zamrli. Dvije stranke iz tog bloka sjede u federalnoj vladi zajedno s HDZ-om, i uz svu dorbu volju teško je vjerovati da će imati ozbiljan politički rezultat.
Kadrovi HDZ-a se ne hapse, protiv njih se ne vode istrage, oni čak i kada se nađu na osuđeničkoj klupi budu oslobođeni, kao dopremijerka i ministrica finansija Jerka Milićević u procesu protiv Fadila Novalića.
Oni se, naprosto, ne boje federalne policije.
Zato Čović može „dati“ ono što mu ne treba, jer zna da ga to ne košta. A zauzvrat dobija ono što želi: javno preduzeće s milijardama budežata, preko kojeg nastavlja graditi infrastrukturnu strategiju u korist nacionalnog interesa. Najmnogoljudniji kanton u državi nema planiran niti kilometar autoputa, ali kantoni u kojima je HDZ dominantan nemaju problema s putnom infrastrukturom.
U isto to vrijeme mediji bliski Autocestama nas svečano obavještavaju o novim kilometrima autoceste koji niču usred, nepovezani s ostatkom trase
