U decembru se očekuje otvaranje novih poddionica autoputa na Koridoru 5C: Nemila – Poprikuše i Nemila – Vranduk, ukupne dužine 11 kilometara.
One će povezati dijelove teritorije Grada Zenice i općine Žepče, donekle skratiti trajanje putovanja i rasteretiti magistralnu cestu, ali se neće povezati sa do sada izgrađenim autoputem do Zenice.
Od Zenice do Žepča autocesta s magistralnim prekidima
Dvije navede dionice, otprilike spajaju, na trasi sadašnje magistrale, naselja Nemila i Golubinja.
Od Zenice do Nemile će se i dalje voziti magistralom, i to po najkritičnijim dijelom, sa dva vrandučka tunela. U Nemili ćete se moći uključiti na autoput, koji se opet prekida u Golubinji.
Od Golubinje (Poprikuše), kao južne tačke općine Žepče, do Ozimice, kao sjeverne tačke, još uvijek nema autoceste: niti se gradi, niti se gradnja uskoro očekuje, jer je čak treći put raspisan tender za nadzor radova.
Od naselja Golubinja, gdje se gradi dovršava gradnja petlje i centra za upravljanje saobraćajem, do skretanja u grad Žepče ostaje još 8 kilometara. Do sljedeće tačke autoputa, kod žepačkog sela Ozimica – 15 kilometara. Upravo odatle počinju nove dionice koje bi mogle biti dovršene sredinom 2026. godine: Ozimica – Medakovo – Putnikovo Brdo.
Tako će se od Ozimice, preko Medakova, pa do Putnikova brda i Rudanke, u RS, omogućiti neprekinuta vožnja autoputem od sjevernih dijelova općine Žepče preko Doboja i dalje prema Zagrebu i Evropi.
Ali od Zenice do Žepča – možemo koristiti autoput sa prekidima. Dionica magistrale od Nemile do Golubinje nije naročito kritična, nema ni semafora, ni velikih raskrsnica niti tunela.
Šutnja o brzoj cesti Žepče – Tuzla – Orašje
Žepče se godinama spominjalo kao ključno čvorište za moderno saobraćajno povezivanje Sarajeva i šire srednje Bosne sa Tuzlom i Posavinom. Ali nekada najavljivana i obećavana brza cesta, kojom bi se Tuzlanski kanton i sjeveroistočna Bosna spojili sa autoputem – malo su kome važna tema.
Iako je najmnogoljudniji kanton u Federaciji BiH, Tuzlanski kanton i dalje je saobraćajno izoliran od ostatka zemlje zbog višegodišnjeg nemara i nedostatka strateške vizije.
Putna komunikacija Tuzla–Sarajevo, duga nešto više od 120 kilometara, postala je simbol sporosti institucija i izostanka sistemskog planiranja. Umjesto planiranih brzih cesta i autoputeva, građani su dobili tek sporadične infrastrukturne zahvate poput izgradnje pojedinih tunela i mostova.
Iz JP Autoceste FBiH priznaju da ključni projekti kasne, a kao primjer navode dionicu Tuzla – Maoča, čija je projektna dokumentacija blokirana zbog nemogućnosti prenamjene zemljišta.
Favoriziranje Hercegovine, HDZ kontprolira cestogradnju
Premijer TK Irfan Halilagić ranije ove godine naglasio je da su razvojni projekti zakočeni birokratskim barijerama, dok se pri raspodjeli sredstava očigledno favoriziraju kantoni, posebno oni u Hercegovini.
Sagovornici iz Tuzlanskog kantona koji su govorili za portal !Odgovor upozoravaju da „putna izoliranost“ direktno pogađa građane i privredu. Smatraju da je sjeveroistok zemlje sistemski zanemaren, dok se ulaganja preusmjeravaju u regije s manjim strateškim prioritetom.
I lider SBB-a Fahrudin Radončić ranije je ukazao da Federacija ozbiljno zaostaje za RS i Hercegovinom u izgradnji cestovne mreže.
Jedan od razlog ovog zaostatka jeste i svojevrsni monopol HDZ-a nad najvažnijim cestovnim institucijama: Denis Lasić vodi JP Autoceste FBiH, dok Ljubo Pravdić već dvije decenije upravlja JP Ceste FBiH. Lasić je ranije bio ministar saobraćaja Federacije, a naslijedila ga je stranačka kolegica Andrijana Katić.
Bepz vizije i odgovora
Razlika u razvoju pokazuje da Federacija BiH vodi neravnomjernu infrastrukturnu politiku. Dok se pojedini dijelovi zemlje povezuju savremenim cestama, sjeveroistok, koji je ekonomski i demografski strateški značajan, sistemski je zapostavljen
Građani Tuzle i okolnih općina ostaju osuđeni na sporu i nesigurnu vožnju, iako bi brze ceste trebale biti ključni motor regionalnog razvoja.
Ako se ovakva politika ne promijeni, Tuzlanski kanton će ostati izolovan i decenijama nakon završetka rata.
Dok autoput od Žepča do Zagreba, preko Republike Srpske, pokazuje da je modernizacija moguća, primjer Tuzle jasno ilustrira kako monopol nad infrastrukturom koči razvoj kantona gdje su Bošnjaci većina
