Neradna nedjelja i minimalna plaća nisu krivci – SDA i sateliti odgovorni za gubitak radnih mjesta.
Bivši ministar finansija Kantona Sarajevo, danas zastupnik u Skupštini KS Davor Čičić analizirao je podatke o padu broja zaposlenih što posljednjih dana potenciraju stranke opozicije.
One za kao krivca za pad vide Vladu FBiH i njene mjere, prije svega neradnu nedjelju i povećanje minimalne plaće.
Čičić pak kaže da to nije povezano.
“Diskusija o stanju na tržištu rada, neradnoj nedjelji, minimalnoj plaći je sasvim legitimna i potrebna, ali ona mora sagledavati puno širu sliku i situaciju od dnevno populističkih priča.
Dok se u Evropi raspravlja o uvođenju četverodnevne radne sedmice, jer je dokazano da povećava efikasnost firmi na način da zadovoljniji ljudi efikasnije rade i imaju zdravije porodice i manje su na bolovanju, kod nas se problematizira pravo neradne nedjelje, iako je dokazano studijom da naši radnici najviše rade u Evropi u prosjeku 41 radni sat u sedmici, dok u Njemačkoj gdje naši radnici najviše i odlaze prosječna radna sedmica je 36 sati. Možda je to razlog što ljudi odlaze i traže alternative, jer niko ko ima bilo kakav izbor ne želi biti rob, posebno ne raznim domaćim tajkunima iz privatizacija koji rad plaćaju u kovertama po svom nahođenju, procjeni i tjeraju na rad i nedjeljom i praznicima”, naveo je on.
On kaže da oni koji sad analiziraju podatak o 5.000 radnih mjesta manje zanemariju nekoliko važnih činjenica.
“Podaci da je u Federaciji BiH izgubljeno 5000 radnih mjesta za šta se optužuje Vlada FBiH, nakon pompezno najavljene katastrofe analitičara od 30.000 otpuštenih, zanemaruju mnoge stvari, zanemaruju sezonalnost odnosno ne uzimaju isti period usporedbe, zanemaruju globalna i evropska ekonomska kretanja kao da mi uopće ne ovisimo od tih kretanja nego kao da mi diktiramo trendove u svjetskoj ekonomiji, zanemaruju sezonsku fluktuaciju radne snage, zanemaruju finansijsku atraktivnost sezonskog rada u susjedstvu, zanemaruju stvaran nedostatak radnika na tržištu, a pri tome u isto vrijeme pozivaju za odobravanje uvoza 40.000 stranih radnika FBiH.
Opet pitam, zašto će nam toliki strani radnici ako je po ovome izgubljeno toliko domaćih radnih mjesta i gdje ćemo sa njima kad i domaći radnici po tome gube radno mjesto? Naravno, ima i za to istina da ta radna mjesta u privredi dijelom postoje, ali na realnom tržištu nema radnika koji su zadnje dvije decenije otišli iz države zbog lošeg odnosa prema njima i nemam ništa protiv uvoza radne snage koja je potrebna privredi, ali samo nakon što riješimo zaposlenje i egzistenciju domaćih radnika”, kaže Čičić.
Zanimljivo, on ističe da su skoro sva izgubljena radna mjesta u kantonima u kojima vlada SDA zajedno sa svojim satelitima DF-om i SBiH-om.
“Svjesno se zanemaruje činjenica da je od tih radnih mjesta po tom podatku u strukturi 4580 radnih mjesta je manje u Tuzlanskom kantonu, ZDK i SBK kantonima gdje je dugogodišnja neprikosnovena vlast SDA, DF, SBiH. Naravno da bi sakrili nesposobnost svojih Vlada u tim kantonima mora se optužiti Vlada FBiH kao zajednički neprijatelj.
Optužuje se Vlada FBiH za navodni ‘kolaps tržišta rada’ zbog minimalne plaće naravno zanemarujući činjenicu da je minimalna plaća u entitetu RS sada i veća od one u FBiH. Optužuje se Vlada FBiH za navodni ‘kolaps tržišta rada’ zbog neradne nedelje, kad gle čuda u Kantonu Sarajevo za isti period broj zaposlenih porastao za preko 1000 zaposlenih, za razliku od kantona gdje oni čine vlast. U Kantonu Sarajevo isto vrijedi minimalna plaća i neradna nedjelja i svi po njima idu nedjeljom u Lukavicu u kupovinu, a opet fiskalni promet i broj zaposlenih rastu u KS, kako je to moguće?
Naravno optužuje se, jer se mora štititi interes tajkuna koji plaćaju kampanje, a koji su navikli u kovertama isplaćivati plaće i tako utajivati porez državi.
Broj zaposlenih u KS povećan je po ovim podacima za 1.060 u odnosu na 2024. godinu, što ga čini jedinim kantonom s jasnim pozitivnim trendom na tržištu rada, ali to ne odgovara narativu, jer je tu na vlasti mrska trojka. U Kantonu Sarajevo gotovo u svakoj drugoj radnji na vidno istaknutom mjestu se traži radnik više, kojeg na realnom tržištu rada nema, tako da bi taj broj mogao biti i mnogo veći da ti radnici na tržištu postoje. Dok drugi kantoni bilježe gubitak radnih mjesta, Kanton Sarajevo pokazuje da strateška ulaganja i finansijski poticaji u privredu mogu biti ključni faktor stabilnosti čak i u godinama ekonomske neizvjesnosti. Poticaji u subvenciju novih avio linija donijeli su Sarajevu rekordne turističke posjete i nova radna mjesta u HoReCa sektoru.
Vlada KS se optužuje za ogromno zaduženje (koje je naravno u svim zakonskim okvirima, za razliku od drugih kantona koji ni nemaju spremnih projekata da se mogu zadužiti) , ali ta zaduženja u kapitalne investicije generiraju rast građevinskog sektora i drugih povezanih sektora koji uzročno posljedično kreiraju dodatna radna mjesta.
Izmjenom pondera u raspodjeli javnih prihoda u FBiH uzeto je Kantonu Sarajevo u zadnje tri godine 350 miliona KM, napravljena velika nepravda građanima Sarajeva i preraspoređeno drugim kantonima. Zašto onda i oni ne uvedu od tog novca poticaje za privredu, investiraju u kapitalnu infrastrukturu koja generira povećanje radnih mjesta, umjesto što se hvale se da imaju veće osnovice za obračun plaća u javnom sektoru od Kantona Sarajevo, naravno od tog istog novca koji je uzet Sarajevu?
Zato vjerovatno u svojim prijevremenim predizbornim obećanjima SDA i njihov Predsjednik obećavaju da će ako se vrate na vlast ukinuti beneficije građanima Kantona Sarajevo, valjda po principu kada je u kantonima u kojim oni vladaju katastrofa ‘neka i komšiji crkne krava’, pa da svima bude jednaka katastrofa. Pored toga obećavaju smanjenje minimalne plaće, ukidanje neradne nedelje i to je legitiman politički stav, njihovo pravo i dobro je da građani kada daju svoj glas to znaju, da ne bude poslije ‘iznenađenja’.
Zato dok god se SDP pita neće biti ukidanja neradne nedjelje, neće biti smanjenja minimalne plaće nego povećanje, koliko god to politički koštalo, a na koncu će građani odlučiti šta im je zaista bitno. Jer samo tamo gdje se štiti čovjek, ostaje i radnik!”, zaključio je Čičić.
