Pojedini profesori, zastupnici u raznim skupštinama indirektno prozivaju influencere.
I sve bi to imalo smisla da influenseri samo šupljiraju, a da oni koji bi trebali da rade svoj posao to zaista i rade.
Zamislite da UKC savršeno funkcionira. Zamislite da poslanici glasaju za stručne a ne podobne ministre i da postoji odgovornost! Zamislite da postoje domovi u kojima je sigurnost i zaštita prioritet! Jeste li zamislili? E kod nas tako nije.
U životu ili jesi ili nisi.
A ja sam rođen da jesam onaj koji ne može ostati nijem na sve što se oko nas dešava. A ovi koji su enormno plaćeni za nešto sto ne rade ili rade samo za svoj interes (a sve se da provjeriti) – neka nastave pisati statuse. I slikati delicije koje jedu.
Da sam ja profesor, bio bih izuzetno ponosan na svog studenta, osobu koju sam učio, diplomiranog pravnika sa fakulteta na kojem i danas predajem, da je riječ o osobi koja ima svoj stav, koja se ne boji izreći ga i iznijeti svoje mišljenje.
Da je riječ o osobi koja nema oraha u džepovima a uostalom, valjda smo o tome i učeni na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli, da na nepravdu ne šutimo i da se borimo za ono što je pravično i istinito.
Mislim, ako mogu da poručim svom profesoru, a mogu, da je pametnije bilo da on, kao skupštinski zastupnik (i profesor) djeluje u svojoj oblasti – za koju ga ovaj narod i plaća, nego da se bavi time šta influenceri rade.
Krajnje neozbiljno, ali takva nam je i država i školstvo.
