Kojem svijetu pripadaš?
Uz najoštrije riječi osude posljednjih zločina nad maloljetnim djevojkama i zgražavanje nad i samom mogućnosti da su se monstrumi – počinioci kretali oko nas u policijskim uniformama, ne mogu se oteti utisku kada pogledam sliku iz sudnice objavljenu na portalu Klix.
Pogled mladog sudskog policajca govori više i jasnije od svih riječi koje možemo izgovoriti – zgražavanje, osuda, odbijanje, otpor, suprotstavljanje, kažnjavanje – samo tako možemo odgovoriti nasilju koje sve više ugrožava i one do kojih nam je najviše stalo – našu djecu.
Očito je da mladi policajac pripada nekom drugom svijetu u odnosu na kolege – zločince i da u njegovom i sličnim pogledima možemo vidjeti nadu. I on nosi policijsku uniformu, ali ničim ne odaje sličnost i pripadnost ljudima pognutih glava u sudnici.
Kao čovjek, otac, suprug, ali i političar želim jasno kazati da ja pripadam onom svijetu koji oslikava pogled mladog policajca!
Kao premijer Tuzlanskog kantona sjedim na mjestu gdje se susreću kontinuitet propusta i društvene degradacije koja je dovela do ovakvog stanja, ali i kao mladi nosioc promjena koji želi na taj svijet gledati pogledom mladog policajca i zajedno učiniti više, pa i ono što se danas čini nemoguće.
Ovako ozbiljni događaji svakako zahtijevaju obimnu istragu o odgovornosti i takvu očekujemo da se vodi. Osim nesporne moralne odgovornosti moramo mobilizirati snage koje će provesi i istrage o onoj drugoj važnijoj odgovornosti, ali i o podobnosti.
Moramo tražiti odgovore na pitanje kako i ko je omogućio da pored nas rade inspektori i policajci koji organiziraju prostituciju i dilaju drogu, kako nam ne padnu u oči enormna bogatstva nekih od njih i često pa i svakodnevno bahaćenje, kako ignorišemo očit blag stav, pa i nekih iz policije prema kršenju zakona, bilo iz lukrativnih razloga, bilo zbog toga što je lakše “vježbati državne nadležnosti” nad sirotinjom nego bahatim kriminalcima koji šetaju našim ulicama.
U potpunosti razumijem ogorčenje i bijes naših građana i smatram proteste i otpor opravdanim, jer je to energija koja će tjerati na promjene i one koji to ne žele.
Ljudima na pozicijama, a posebno onim koji bi morali ŠTITI GRAĐANE, šaljem jasnu poruku – opredijelite se kojem svijetu pripadate!
Jednako tako moramo imati u vidu da “spaljivanje vještica”, političko lešinarenje nad ovim temama ili generalno upiranje prsta u sve oko nas neće riješiti problem. Moramo se svrstati gdje pripadamo, moramo oboriti svoj prag tolerancije prema onim koji ne rade svoj posao, a prije i iznad svega moramo istjerati na čistac neodgovorne nosioce funkcija koji ugrožavaju živote naše djece.
Nisam utopista i nimalo ne želim potcijeniti uslove i okolnosti u kojima živimo i radimo. Znam da se odgovornost može širiti kroz prostor i vrijeme jako daleko, ali sam svjestan da u ovom haosu koji živimo moramo graditi stubove popunt onog kome je tlo pripremio mladi policajac tek jednim pogledom.
Pogledom koji jasno kaže: “Ja nisam to, a tebe će stići zasluženo”!
