Predsjednik Milorad Dodik izjavio je da mu je pred Sudom BiH suđeno jer su u Sarajevu mislili da će ga presudom eliminisati, da će unitarna BiH postati stvarnost, istakavši da je to bila iluzija i da su izgubili oni koji su u nju vjerovali.
Dodik je u kolumni za beogradsku Politiku podsjetio da su samo dvojica Nijemaca, Adolf Hitler i Kristijan Šmit, u Evropi proglasili zakone bez ikakve parlamentarne procedured i da je upravo njemu suđeno prema Šmitovoj odluci.
Istakao je da iza svega nije stajala briga za ustav ni poredak, nego gola pohlepa – želja da se stavi šapa na prirodna bogatstva Republike Srpske.
Kolumnu predsjednika Milorada Dodika za Politiku – “Zašto mi je suđeno” prenosimo u cijelosti
U posljednjih stotinu godina samo, na tlu Evrope, samo su dvojica Nijemaca svoje odluke bez ikakve parlamentarne procedure, proglasila za zakon. Adolf Hitler i Kristijan Šmit.
Možda to zvuči grubo, ali, nažalost, to je gola istina. Zamislite ironiju: narodu Kozare, Gradine, Jasenovca i brojnih drugih stratišta, onima koji su preživjeli najstrašniju golgotu Drugog svjetskog rata, neko je ponovo želio da za upravnika nametne Nijemca.
Sudili su mi po zakonu koji nije zakon, za djelo koje nije djelo. Sudili su mi jer nisam poštovao volju, a ne normu. Zakoni ne poznaju samovolju.
To je bio pravni i politički apsurd: da nelegalan i nelegitiman stranac, koga nije potvrdio Savjet bezbjednosti UN, sebi daje pravo da nameće zakone.
I da potom oni koji se usude da mu se suprotstave budu optuženi i osuđeni.
Njegove odluke nisu imale uporište ni u pravu ni u logici. Imale su jedino cilj da se slomi Republika Srpska i volja njenog naroda. Ključni čovjek iza svega bio je američki ambasador Majkl Marfi, postavljen od Bajdenove administracije.
On nije bio diplomata – bio je upravnik kolonije.
Kršeći sve diplomatske norme i konvencije, komandovao je i Šmitom, i strankama sarajevske “trojke”, i medijima, i nevladinim sektorom. Bio je produžena ruka politike koja je željela da u ime “demokratije” nasiljem završi nemoguću misiju – unitarizaciju BiH i ukidanje Republike Srpske.
Danas, kad čitamo prepiske koje su iscurile u javnost, vidimo koliko je ta mreža bila duboka – u entitetu Federacija BiH bošnjački kadrovi u politici, policiji i medijima mjerili su svoj uspeh po tome da li ih je Marfi pohvalio.
Bilo je jasno da će borba biti velika i da će ići do kraja onda kad su krenuli na imovinu Republike Srpske.
