Šta je sljedeće nakon što su Sjedinjene Američke Države ukinule sankcije ruskom savezniku, secesionisti Miloradu Dodiku i cijelom njegovom režimu? Očigledno je da američki potezi prema Dodiku predstavljaju tek prvu fazu šireg resetiranja politike prema Bosni i Hercegovini i Zapadnom Balkanu.
Kao i mnogi drugi, već sam pisao o vrlo izglednom odlasku Christiana Schmidta s funkcije visokog predstavnika. Preostaje mu zadatak – na šta jasno ukazuju tekstovi Dodikovog lobiste Roda Blagojevicha i analize fondacije Heritage – da ispuni zahtjeve Dodikovih hrvatskih nacionalističkih saveznika iz HDZ-a BiH.
To znači, u najmanju ruku, novi izborni zakon Federacije BiH, (ponovno) skrojen u korist HDZ-a i, idealno po njih, potpunu podjelu BiH i stvaranje „trećeg entiteta“, odnosno feuda pod dominacijom HDZ-a, više-manje duž granica nekadašnje „Hrvatske Republike Herceg-Bosne“, čije je kompletno rukovodstvo osuđeno za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti pred Haškim tribunalom.
Dodik, ključni saveznik Andreja Plenkovića
Dodik to duguje HDZ-u, odnosno Zagrebu, jer su Hrvatska i njeni saveznici u Bosni i Hercegovini bili presudni faktor u zaštiti Dodika od ozbiljnijih pravnih posljedica kada ga je osudio Sud BiH. Oni su, zajedno s Mađarskom, isposlovali da Evropska unija ne uvede sankcije Dodiku i njegovom režimu, pobrinuvši se potom da SNSD ne bude izbačen iz državne vlasti, uprkos spremnoj novoj, pripremljenoj koaliciji s opozicionim strankama iz RS-a.
Dodik, od ranije ključni saveznik Zagreba pod vođstvom premijera Andreja Plenkovića, dobro zna koliko Plenković, a posebno lider HDZ-a BiH Dragan Čović, cijene lojalnost. On Čoviću i Zagrebu mora isporučiti rezultate, jer su mu oni vjerovatno najvažniji saveznici (čak važniji od Moskve ili Beograda). U tom svjetlu treba razumjeti i posvema otvoreno zalaganje Blagojevicha u The Washington Times za hrvatsku nacionalističku politiku u BiH.
Pošto (gotovo sigurno) nije moguće ove ciljeve ostvariti parlamentarnim putem, morao bi Schmidt upotrijebiti tzv. bonske ovlasti. Javne spekulacije već ukazuju da će to i učiniti, što će, po uzoru na Inzkove odredbe o zabrani negiranja genocida, biti njegovo završno djelo u BiH. Takav scenarij djeluje izgledno, ali će, u svakom slučaju, gotovo sigurno morati biti sproveden prije oktobra 2026, dakle prije narednih općih izbora u BiH.
Podjela Bosne, podjela Kosova
Moj osjećaj je da bi svaki potez ka stvaranju trećeg entiteta u BiH mogao biti povezan sa sličnim potezima na Kosovu – dakle, ponovnim oživljavanjem prijedloga o „razmjeni teritorija“ između Srbije i Kosova. To bi zahtijevalo smjenu kosovskog premijera Albina Kurtija – što se već ranije dogodilo – i formiranje nove vlade u Prištini. Prvi probni koraci u tom smjeru vjerovatno će biti poduzeti tokom predstojećih vanrednih izbora na Kosovu. U konačnici, to bi moglo uključivati i „trijumfalni povratak“ jednog istaknutog kosovskog zvaničnika koji se trenutno nalazi u pritvoru u Hagu.
I Zagreb i Beograd će ovaj veliki dogovor – podjelu BiH i Kosova – Washingtonu predstaviti kao garanciju mira na Zapadnom Balkanu te kao priliku da se predsjednik Trump predstavi kao mirotvorac i vješt trgovac. Široko rasprostranjeno protivljenje takvom planu u BiH i na Kosovu vjerovatno će biti predstavljeno kao izraz (muslimanskog) radikalizma. Taj su narativ već uspostavili Dodikovi lobisti u SAD-u.
Nisam uvjeren da će bilo koji od ovih pokušaja biti uspješan, tj. da će treći entitet ili razmjena teritorija zaista biti ostvareni. Ipak, prilično sam siguran da će se takvo što pokušavati u narednih 12 do 18 mjeseci, te da će posljedica biti potpuni politički haos u BiH i na Kosovu, a vjerovatno i šire u regionu.
To će, naravno, odgovarati Rusiji i Kini, a moguće i Turskoj, ukoliko odluči reagovati. Evropska unija neće igrati nikakvu ulogu, jer Brisel u vanjskoj politici realno ne postoji, a ni prijestolnice zemalja članica nisu ništa bolje. Ujedinjeno Kraljevstvo bi, teoretski, moglo prenijeti svoju zabrinutost Sjedinjenim Državama, ali je nejasno hoće li Washington u konačnici ocijeniti da li je takav razvoj događaja prijetnja njegovim interesima u Evropi.
