Piše: MAJA RADEVIĆ

„Ja malo imam emocije u svom obraćanju, nemojte se ljutiti i malo sam, što bi naš narod rekao, grlatiji. Čujem se, galamim. Ne mogu ja to kontrolisati, posebno kad me optužujete za nešto što ne radim. Znam ja da sam za svašta kriv, za ovo nisam kriv“ – govorio je povišenim tonom, “grlato”, kako je sam to opisao, predsjednik Naroda i pravde i ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković u januaru ove godine na javnom saslušanju pred Komisijom za vanjske poslove BiH, čiji su ga članovi nemilosrdno “rešetali” zbog otkazivanja Samita lidera Zapadnog Balkana i EU u Neumu koje je dovelo do međunarodnog skandala i nezapamćene diplomatske sramote Bosne i Hercegovine.

Poništeni tender i porodične veze

Pomenuti Samit je otkazan jer je pao tender za organizaciju ovog događaja koji je prvobitno na krajnje netransparentan i sumnjiv način dodijeljen firmi “Mindset” u vlasništvu kćerke Konakovićevog kuma, Gordana Memije. Nakon žalbe jednog od ponuđača, kompanije Mita Group Ejuba Kučuka, utvrđeno je da su u vezi sa dodjelom tendera postojale određene “nepravilnosti” i Generalni sekretarijat Vijeća ministara BiH donio je odluku da poništi tender.

Kada je cijela priča procurila u medije, dio predstavnika međunarodne zajednice u Sarajevu bio je krajnje uznemiren zbog toga što je firmi porodično vezanoj sa Gordanom Memijom, koji je hapšen u sklopu akcije “Black Tie” Tužilaštva BiH u okviru istrage zbog pranja novca narko kartela Tito i Dino, povjeren posao organiziranja ovog velikog regionalnog skupa. Cijeli posao sa dodjelom tendera firmi “Mindset” završen je navrat-nanos, u samo desetak dana, što je dodatno probudilo sumnje u namještanje tendera koje su naknadno faktički potvrđene odlukom Generalnog sekretarijata VM BiH da se tender poništi.

Nekažnjeni kriminal

Na burnom saslušanju pred članovima parlamentarne Komisije za vanjske poslove, ministar Konaković je tvrdio kako on i njegovo Ministarstvo nisu imali nikakve veze sa organizacijom Samita, prebacivši svu odgovornost na predsjedavajuću Vijeća ministara BiH Borjanu Krišto (koja se na saslušanju nije pojavila).

„Ministarstvo vanjskih poslova uključeno je u tehničkom i protokolarnom dijelu, i nema ulogu uopšte. Slažem se da je to bila blamaža i da je BiH pretrpjela reputacijske rizike, ali nemam nikakvu odgovornost”, tvrdio je Konaković.

Nakon saslušanja, Komisija za vanjske poslove Predstavničkog doma PS BiH dostavila je Tužilaštvu Bosne i Hercegovine svoj izvještaj i zatražila hitnu istragu cijelog slučaja.

“Komisija za vanjske poslove traži od Tužilaštva BiH da Parlamentarnu skupštinu BiH izvijesti u što kraćem roku o rezultatima provedene istrage”, navodi se u zaključku Komisije iz marta ove godine.

Državno Tužilaštvo, međutim, nije reagovalo. Sedam mjeseci kasnije, iz Tužilaštva još uvijek nema nikakvih informacija o ovom slučaju.

“Od Tužilaštva, koliko znam, nikada na adresu Komisije nije stigla informacija u vezi sa slučajem otkazivanja Samita u Neumu. S druge strane, siguran sam da je Komisija za vanjske poslove poslala prema Tužilaštvu BiH i zapisnik sa javnog saslušanja i sve druge materijale”, rekao je Safet Kešo, član Komisije za vanjske poslove.

Uloga šefa kabineta Zlatana Burzića

Tokom saslušanja, zastupnica Sabina Ćudić posebno je ukazala na to da je Ministarstvo vanjskih poslova imalo dva člana u organizacionom odboru za Samit, i da su to “dvoje najbližih saradnika” Konakovića.

“Ne samo da su čelni ljudi vašeg ministarstva učestvovali, već su se iz budžeta vašeg ministarstva, kao jednog od samo tri, izdvojila sredstva za ovaj samit, za koji vi kažete da ‘niste imali dodirnih tačaka’ s organizacijom istog”, rekla je Ćudić.

Među tim čelnim ljudima ključnu ulogu imao je Zlatan Burzić, šef kabineta ministra Konakovića. Iako je ministar pokušao umanjiti njegovu ulogu, tvrdeći da je “samo sjedio na sastancima”, Burzić u Ministarstvu važi za „sivu eminenciju“ – osobu bez čijeg odobrenja se ne donosi nijedna važnija odluka.

Konakovićev pokušaj da ubijedi javnost kako njegov šef kabineta nije imao nikakve veze sa organizacijom Samita u Neumu, ocijenjen je kao uvreda za zdrav razum. Pasivnost Tužilaštva BiH, međutim, najviše ide njemu u prilog.

Od teških optužbi do “impresivnih” nastupa

Ako ste pomislili da je javno saslušanje ministra Konakovića bilo samo predstava za građane – vjerovatno ste u pravu. Tada su letjele optužbe, a danas, sve pršti od međusobnog uvažavanja između Sabine Ćudić i Elmedina Konakovića.

“Zovem Dinu Konakovića prošle sedmice da pokušam organizovati ministrovo obraćanje Monitoring komitetu Vijeća Evrope u Parizu… Ministar Konaković je u gustom rasporedu došao u Pariz na kraće od jedan dan, bez velike pompe i pratnje, koordinisali smo nastupe, odlična diskusija… Bez obzira na naše političke razlike, ponosna sam što sam od kolega iz komiteta dobila poruke podrške na tragu prve, koja je glasila: ‘Impresivno.’” – napisala je početkom septembra Sabina Ćudić.

Zaboravljena je tako afera sa Samitom u Neumu, zaboravljene su i teške međusobne optužbe i nesuglasice unutar Trojke. Skandal koji je zatresao državu pokrila je prašina – sve dok nekome ne zatreba da ga izvuče iz ladice državnog Tužilaštva…