Povratak osuđenog generala probudio je sjećanja na burna politička vremena, ali i na njegov ništa manje buran privatni život, u kojem je značajno mjesto zauzimala treća supruga – “omražena i moćna generalica” Glorija Pavković.
Glorija Pavković važila je za jednu od najintrigantnijih žena Srbije, a spektakularan razvod od trećeg supruga, generala Nebojše Pavkovića, obračune preko novinskih stubaca i međusobne optužbe, javnost je tih godina pratila kao najuzbudljiviju telenovelu.
Kada je upoznala Nebojšu Pavkovića, Glorija je bila u braku s Miloradom Markovićem, sinom Dragoslava – Draže Markovića, tadašnjeg predsjednika CK SKJ.
– Dok sam bila u braku s Mićkom, radila sam u “Univerzalu”. Sa 26 godina bila sam samostalni referent, poslije sam radila honorarno u Panićevoj vladi, kao saradnik specijalnog savjetnika za spoljnu politiku. Onda sam prešla u RTS, u Prištini. Tada još nisam bila udata za Pavkovića, ali smo živjeli zajedno. Sina Vuka rodila sam u tom periodu, dok još nismo bili vjenčani – ispričala je Glorija Pavković svojevremeno za časopis “Gloria”.
Od Milorada se razvela, ali je uz bivšeg muža i “najveće ljubavi”, kako ga je okarakterisala, ostala sve do njegove smrti.
– To je bio čovjek mog života, zamolio me je da nikada ne promijenim njegovo prezime, da ostanem samo njegova žena. Prije godinu dana sam ponovo vratila prezime Marković, ispunila sam obećanje koje sam mu dala. Naša ljubav je bila obilježena njegovom bolešću, imao je dijabetes. Zakazali smo svadbu, ali mu je bilo loše i vjenčanje je moralo da se pomjeri. Poslije smo se vjenčali i nekoliko godina odlično smo funkcionisali, a onda su kod njega nastupile zdravstvene komplikacije. Imao je plik na nozi, od kog je nastala gangrena. Nipošto nije htio da seče dio prstiju. Poslije dvije godine braka rodila se Mia. On je bio najsretniji čovjek na svijetu. Vjerovao je da ću roditi sina i rekao je da će se zvati Uroš, a kad se rodila djevojčica, napisao mi je ceduljicu: “Super, rodila si Uršu”. Imao je nevjerovatno suptilan smisao za humor. U našoj kući se nikad nije ogovaralo, nije volio da se nameće, nije se bavio politikom i imao je svoje prijatelje van javnog života.
Na pitanje kako su je prihvatili Miloradovi roditelji, u to vrijeme svemoćni Draža Marković i njegova supruga Kika, legendarna partizanka koja je umjela i Titu da odbrusi, Glorija je ispričala:
– Ako je suditi po tome da je Dragoslav napravio tri svadbe: za poslovne prijatelje, rodbinu i prijatelje iz Mladenovca – bio je veoma zadovoljan. Nisam imala nikakvih problema s njima, pogotovu ne sa svekrvom Kikom, i pouzdano znam da me je voljela kao i ja nju.
O prvom mužu, za koga je bila udata prije Milorada, kratko je rekla:
– To je bio mladalački brak. Imala sam dvadeset godina, on je sin našeg dugogodišnjeg diplomate, sada živi u Kanadi, a inače je završio fakultet u Londonu. Poslije se oženio mojom koleginicom i imaju dijete. Ostavila sam tog čovjeka jer sam shvatila da ga ne volim. Milorad je bio i ostao moja najveća ljubav.
Kada ga je upoznala, Glorija navodno nije znala ko je Miloradov otac.
– Prva dva mjeseca nisam, a već poslije tri mjeseca zabavljanja on me je zaprosio. Izlazili smo stalno dok nismo dobili dijete. Uživali smo u šetnjama i putovanjima, posjećivali smo sportske događaje. Čak i kad je bio bolestan, a ja u drugom stanju, išli smo da gledamo hokej. Kad je Dragoslav otišao s funkcije svi smo “stradali”. Ne mogu da se požalim da nas je neko šikanirao, ali nismo ni napredovali.
Brak sa Nebojšom Pavkovićem
Nebojšu Pavkovića upoznala je na jednoj poslovnoj večeri. Na pitanje šta ju je fasciniralo kod njega, Glorija je kratko rekla – ništa.
– Kao i svaka balkanska majka, shvatila sam da je Mia ostala bez oca, a smatrala sam da nemam pravo da i Vuku priuštim istu sudbinu. Ja sam Pavkovićeva treća supruga, ali me petparačke priče o njegovim prethodnim ženama uopšte nisu zanimale. Mislila sam da je u pitanju odgovoran čovjek, koji će biti dobar otac. Deset mjeseci poslije Mićkove smrti, udala sam se za Pavkovića. Kad sam rodila Vuka, još sam živjela s Miloradom. Kad je on umro, s obzirom na to da je znao koliko smo bili vezani, Nebojša je isto veče iz Prištine došao po nas, potrpao nas u kola, brinuo o nama, obezbijedio ko će da čuva djecu kako bih mogla da se posvetim sahrani.
Početak zajedničkog života
– Cenio je ljubav prema mom pokojnom mužu. Jedino, kad se naljuti znao je da mi prigovori: “Znam da si u životu jedino voljela Milorada”. Shvatao je kakav je bio njegov odnos prema meni i ćerki jer je i sam bio dobar otac. Svu svoju djecu iz prethodnih brakova u potpunosti je zbrinuo.
Venčanje sa Nebojšom Pavkovićem Glorija je opisala kao “obično”.
– Nije mi bilo do slavlja deset mjeseci pošto je moj muž umro. Nešto kasnije Nebojša je postao general i njegova karijera je krenula uzlaznom putanjom.
Radni i porodični život
Na pitanje kako se osjećala kad joj je muž imenovan za načelnika Generalštaba, Glorija je ispričala:
– Nisam to željela. Smatrala sam da treba da živimo zajedno, da se on posveti ulozi oca, ali je insistirao da bude načelnik. Njegove ambicije su bile velike. Kada je bio načelnik Generalštaba, s djecom sam bila u Beogradu. Svakodnevno se javljao telefonom iz Niša, iako je imao mnogo obaveza i često putovao. Vodio je računa da nas ne dotiče ono što je pisalo u novinama. Kad god je mogao zvao nas je da mu se pridružimo u Nišu, na nekoj proslavi. Imali smo stalno obezbjeđenje. Insistirao je da budem što manje opterećena. Strašno se nervirao kad bi nas neko prozivao u štampi ili ugrožavao. Nismo davali nikakvog povoda za to, djeca su išla u običnu školu, družila se s ostalom djecom. On je bio na visokoj funkciji, a ja sam se ponašala kako sve žene vojnih lica.
Dok je Nebojša Pavković bio na vrhuncu moći, Glorija je – sjedila kod kuće.
– Samo sam se dva puta s njim pojavila u javnosti, za Dan Vojske Jugoslavije i na jednoj proslavi u Aleksincu. Na Kosovu se trudio da provede što više vremena s nama, da imamo sve što nam je potrebno. Vodio nas je na karaule, obilazili smo vojnike, brinuo je da djeca budu bezbjedna, da mogu da idu u školu. U jeku njegove najveće popularnosti radila sam sasvim normalno. Stalno je govorio: “Nemoj da se sekiraš, napadaju nas zbog mene, ali izdržaćemo”.
Ljubavne afere i pažnja prema djeci
– Uopšte se nisam obazirala na priče o njegovim ljubavnicama jer je prema meni i djeci uvijek pokazivao toliko pažnje i ljubavi. U kući nisam osjećala nedostatak ljubavi. Uvijek je poklanjao pažnju godišnjicama braka, rođendanima, vodio nas na društvene zabave.
Povratak kući i razboljevanje
– Nijednog trenutka nisam bila ni moćna, ni opasna. Nijesam taj tip, nisam se nimalo miješala u njegov posao, niti sam se bavila bilo kakvim stvarima koje nisu imale veze s mojom djecom. Imala sam mjesto majke i supruge, a ne njegovog šefa kabineta. Priča o “ozloglašenoj generalici koja vuče konce iz senke” nema nikakve veze sa istinom. Navedite mi samo jedan primjer koji bi to ilustrovao. On je u dubini duše tradicionalan i patrijarhalan, i smatrao je da žena, bez obzira na obrazovanje, treba da bude u senci. Prihvatila sam tu ulogu. Govorio je da nikada ne bi volio da ima ženu koja mu se miješa u život, jer je dosta gledao kako to neke rade.
Pavkovićevo penzionisanje umnogome je uticalo na njegov brak sa Glorijom.
– Maksimalno nam se posvetio, ali se svojski trudio da uspostavi veze s novim vlastima. Penzionisanje mu je na neki način bilo olakšanje, ali je u suštini teško podnio jer je smatrao da se nije dovoljno odužio nekim ljudima iz vojske, s kojima je dosta toga prošao. Govorio je da želi da se posveti Vuku, i možda bi sve bilo u redu da prošle godine nijesam doživjela šlog. Kad sam se razboljela, neki ljudi su počeli ponovo da ga odvlače od kuće. Bio je svjestan da to nije u redu, pa se često pokajnički vraćao s korpama cvijeća, poklonima za djecu. Znao je da uradi stvari koje mu nijesu primjerene, da ga nema danima, onda bi neko vrijeme ponovo sve bilo u redu. Očigledno je da sam negdje sve to u sebe skupljala i razboljela se. To mu je teško palo. Po izlasku iz bolnice kupio mi je prsten i cvijeće, vidjelo se da mu je žao. Svojski se trudio oko djece. Onda je bio drugačiji Nebojša koji je znao da skuva ručak ili da s nama gleda film. Tvrdio je da pravi bolje sarme od mene i volio je da se petlja po kuhinji. Obožava čokoladu i sitne kolače. Stalno je nešto donosio djeci, a prema njima je bio darežljiviji od mene.
Razvod
– Kad je uhapšen u akciji “Sablja” poručio mi je preko advokata da brine za nas i da bi trebalo da se razvedemo. Bila sam zaprepašćena kad je zatražio i da sinu promijenim prezime. Moji bliski prijatelji znaju koliko sam suza prolila. Postojala je mogućnost da će završiti u Hagu. Napisao mi je da ne bi podnio da Vuk, Mia i ja zbog toga stradamo. Mislio je da će nas na taj način zaštiti. Tada mi je otkrio da je sinu kupio kuću u Kotoru i dva placa, govorio je da ma šta da mu se desi, mi ćemo biti zbrinuti. Rekao je da se ta imovina vodi na našeg kuma Ljubišu Bakovića, ali da će kum sva dokumenta prebaciti na Vuka. Godinu dana ranije ponavljao je da treba da se razvedemo, jer ako se njemu bilo šta desi u Hagu, mi ne treba da nosimo taj krst jer nismo učestvovali u tome. S djecom sam prošla ceo njegov put, mnogo toga lošeg i smatrao je da je to dug prema nama. Govorio je da treba da se sklonimo da nam neko ne naudi, ali nije spominjao zbog čega smo i mi ugroženi. Bila sam zbunjena, pitala sam se šta se desilo s mojim mužem i njegovom ljubavlju prema porodici. Voljela bih da je sada srećan, jer on zaslužuje da bude zaljubljen.
Prema Glorijinim riječima Nebojša je prestao da se javlja njihovom sinu:
– Uopšte mu se ne javlja, a okolo priča kako mu ja to ne dozvoljavam, ni alimentaciju ne plaća.
Glorija se posle razvoda vratila kod roditelja, a u trenutku intervjua, kako je otkrila, bila je bez ikakvog angažmana.
– Čuvam djecu i trudim se da ne dobijem još jedan šlog. Nemam moćne prijatelje, komuniciram samo sa djecom i roditeljima. Pobegla sam iz oba stana, koja on koristi, a ja plaćam porez.
Nebojša Pavković osuđen za ratne zločine na Kosovu
Nebojša Pavković obavljao je brojne dužnosti u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA), a od 1994. godine bio je raspore
