
U zemlji gdje je mišljenje zamijenjeno navijanjem, a analiza istisnuta emocijama, nije čudno da se iranski režim slavi samo zato što se sukobljava s Izraelom.
Kod nas je dovoljno da neko raketira Izrael da automatski postane “naš”. A šta Gaza ima od toga? Ni kiflu.
Iran nije pomogao Palestincima. Njihovi napadi, dronovi i parole služe isključivo unutrašnjem očuvanju moći. S druge strane, Netanyahu koristi iste metode – rat kao alat opstanka. Dva režima, dva vođe, ista logika.
Problem je što mnogi ovdje iranski režim vide kao moralnog heroja – samo zato što je muslimanski, antiamerički ili anticionistički.
Zanemaruje se činjenica da je Iran uz Rusiju, da guši sopstveni narod i da ne nudi ništa osim represije i retorike.
I kod kuće imamo istu matricu. SDA kad god izgubi tlo pod nogama – proizvede krizu. Nema raketa, ali ima poznati arsenal političke manipulacije. Islamska zajednica sve češće nastupa politički, umjesto da bude glas razuma i zajedništva.
Navijanje je postalo način mišljenja. Ne zna se ni zašto, ni za koga – samo da se navija. U sportu je to zabavno. U geopolitici – to je tragedija. Dok navijamo za Gazu, Iran, Rusiju i Kinu, nismo u stanju riješiti ni sopstvenu lokalnu zajednicu, ni objasniti vlastiti rat.
Gaza zaslužuje solidarnost, ali ne slijepu. Iran nije zaštitnik, već korisnik tuđe nesreće.
Ako to ne razlikujemo, onda zaista jesmo narod s velikom emocijom i još većom intelektualnom prazninom.
Balkan X portal
📢 Imate mišljenje o ovoj temi?
Uključite se u raspravu i ostavite komentar na našem sajtu ili društvenim mrežama. BALKAN X PORTAL