Ima li Republika Srpska istinsku opoziciju ili samo sjenku Milorada Dodika?

U političkom prostoru Bosne i Hercegovine sve je češće pitanje: predstavljaju li opozicione stranke u Republici Srpskoj zaista alternativu Miloradu Dodiku – ili su samo njegova suptilnija replika?

Površinski gledano, SDS, PDP, Lista za pravdu i red te Narodni front Jelene Trivić nude kritiku vlasti, obećanja o borbi protiv korupcije i zagovaranje evropskog puta BiH. No, čim se zagrebe ispod sloja deklarativnih poruka, otkrivaju se ozbiljne ideološke sličnosti sa politikom koju navodno žele zamijeniti.

Isto lice pod drugim imenom

Lideri ovih opozicionih stranaka glasno govore o smjeni režima Milorada Dodika, ukazujući na njegovu korupciju, autoritarnost i izolacionizam. Ipak, kad dođe do ključnih pitanja – kao što su presude za ratne zločine, genocid u Srebrenici, odnos prema Haškom tribunalu ili povezanost sa režimom Aleksandra Vučića – njihovi stavovi neodoljivo podsjećaju na one koje svakodnevno slušamo iz Dodikovih usta.

Gradonačelnik Banjaluke i lider PDP-a Draško Stanivuković, primjerice, jasno je negirao genocid u Srebrenici, nazvavši izvještaje koji ga potvrđuju „neistinitim“. Njegov partijski kolega, Branislav Borenović, izražava „iskrenu i veliku podršku Vučiću“, dok Jelena Trivić u Vučiću vidi „državnika i prijatelja RS-a“ i s ponosom uzvikuje „Živjela Srpska, živjela Srbija“. O presudama protiv Karadžića i Mladića govore kao o „političkim montiranjima“, odbijajući ih priznati uprkos činjenicama i međunarodnim presudama.

Evropski put sa pogrešnim kočnicama

Opozicija iz RS potpisala je Platformu za mir i evropsku budućnost zajedno s Trojkom iz Federacije. Na papiru – korak naprijed. U stvarnosti – klizav teren. Iako postoji formalna saglasnost o deblokadi evropskog puta i borbi protiv korupcije, temeljni narativi o prošlosti ostaju duboko razdvojeni. Dok se u Federaciji BiH zalažu za prihvatanje istine i pravde, opozicionari iz RS izbjegavaju razgovore o ratnim zločinima, pravosnažnim presudama i suočavanju sa prošlošću. Time se postavlja logično pitanje: može li se evropska budućnost BiH graditi na temeljima poricanja?

Podrška Beogradu – bez zadrške

Ne treba zaboraviti ni odnos ovih stranaka prema Aleksandru Vučiću. Gotovo bez izuzetka, osim Nebojše Vukanovića, lideri opozicije iz RS pružaju bezrezervnu podršku Vučiću, njegovoj politici i njegovom uticaju na dešavanja u BiH. Pisma, izjave, hvalospjevi – sve ukazuje na to da se opozicija i dalje oslanja na istu političku matricu iz Beograda, koja je decenijama oblikovala destruktivnu politiku prema Bosni i Hercegovini.

Ima li nade za stvarnu promjenu?

U svemu ovome, pitanje koje se postavlja nije samo da li će Dodik pasti – već ko će ga zamijeniti i s kakvom politikom. Ako je suditi po dosadašnjim izjavama i ponašanju opozicije, suštinske promjene teško da će doći. Promijenit će se lica, ali osnovne ideološke postavke – nacionalizam, poricanje, mitovi i lojalnost Beogradu – ostat će netaknute.

Možda je opozicija u RS-u funkcionalna kao alat za smjenu vlasti. No, da bi bila istinska alternativa, mora napraviti jasan rez sa prošlošću, priznati istinu i ponuditi novu političku paradigmu – onu koja gradi mostove, a ne rovove. Sve dok se to ne dogodi, teško je govoriti o stvarnom iskoraku ka evropskoj i demokratskoj BiH.