Kada je Sud BiH odlučio da ga osudi, ponadao se da će na protestu SNSD-ovaca u Banjaluci biti 25.000 okupljenih. Iz cijelog entiteta došlo ih je tek nekoliko autobusa. Pozdravio je one koji su ostali da spavaju na trotoaru i otišao u topli bakinački dom.
Milorad Dodik zaprijetio…
Progooglate li, dobićete stranice i stranice ovakvih naslova. Šta je od prijetnji ostvario prvostepeno presuđeni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik?
Uglavnom – NIŠTA.
Ponadao se još krajem februara, kada je Sud Bosne i Hercegovine odlučio da ga na godinu smjesti u zatvor i na šest godina mu zabrani da bude predsjednik RS, jer je otvoreno počeo da se „obračunava“ s Ustavom Bosne i Hercegovine, da će na protestu SNSD-ovaca u Banjaluci biti 25.000 ljudi. Iz cijelog entiteta došlo je tek nekoliko autobusa.
Pozdravio je one koji su mu obećali da će, u znak podrške, spavati na trotoaru ispred ove odavno urušene i ponižene institucije i otišao u topli bakinački dom. Ispostavilo se da je šatore badava postavljao. Kad je već on prvi nestao, što bi i oni koji su mu se zaklinjali ostali na betonu?! Doduše, godinama ih je učio da se data riječ i principi prvi pogaze.
Sila, bahatost, bezobrazne uvrede i ponižavanja onih koji mu ne kliču, shvatio je, nisu mu donijeli sigurnost u foteljama. U narodu je ostala samo slika dugogodišnjeg kriminala i korupcije, zbog kojih entitet grca u gotovo sedam milijardi KM duga. Njegova sila prolazi još samo kod državnih institucija koje, nažalost, nemaju hrabrost naroda – da ga privedu pravdi.
BANKARSKO MNOŽENJE S NULOM
Prije tri mjeseca uslovio je banke koje posluju u RS da vrate 150 miliona KM građanskih depozita. Tvrdio je da su povučeni kako bi podržali privredu u Austriji i Njemačkoj. Ako to ne urade, biće zatvorene.
„Nećemo više nijednu banku ni htjeti razumjeti ni htjeti podržati, ukoliko ne bude sarađivala sa našim. Na kraju, veoma ozbiljno im poručujem, a znamo ko je iza njih, 750 miliona ste iznijeli depozita ovih građana u inostranstvo da bi tamo pokretali ekonomije koje ne uspijevaju, ekonomije Austrije i Njemačke. Kupili ste našim depozitima 150 miliona obveznica u inostranstvu. Imate rok, tri mjeseca da to vratite u RS, to su naše pare. Ne budete li to vratili, zatvorit ćemo se. Ok? Je l’ mislite da ne možemo? Vidjećete da možemo“, trudio se da izgleda ozbiljno.
Rok je istekao, narod koji nije na crnoj listi (za razliku od Dodika) – i dalje ima otvorene račune za plate, ali i „debela“ kreditna zaduženja. Jer, blagostanje je blagostanje.
Predsjednika su banke, kako se to baš narodno kaže, pomnožile s nulom. Istini za volju, i Dodik se ućutao, znajući da je sve za šta koristi novinarske mikrofone – besmislica.
REFERENDUMI ZA GUINNESSA
Koliko puta je Dodik izgovorio riječ referendum i najavio provođenje istog?! Uglavnom je za ovim posezao prijeteći secesijom 49 odsto teritorije RS. Riječ je ponovo u igri. Umjesto proslave neustavnog dana RS, 9. januara, najavljen je izlazak na birališta gdje bi građani trebalo da odluče hoće li ili neće novi Ustav RS. Narednih osam mjeseci predsjednik ostavlja mogućnost političke trgovine i regulisanja svog pitanja.
„Dodik je odbacio mogućnost da EUFOR ili druge međunarodne snage poduzmu bilo kakve korake, tvrdeći da je cijeli proces protiv njega ‘širenje hibridne akcije obezglavljivanja RS’“, prenosili su mediji
Ubrajajući sebe u plejadu „viđenijih Srba,“ rekao je bi bilo zanimljivo napisati popis onih koji su bili potisnuti od pedesetih godina prošlog vijeka, „kada su se na scenu vratili muslimani”.
“Obračun je počeo tada, stotine Srba su strpali u zatvore ili ih istjerali u Srbiju. I sada to rade i nadaju se da će neko pobjeći, ali ovaj put se to neće dogoditi. Bude li se tako odvijalo ide i 49 posto našeg teritorija”, rekao je Dodik.
I vještačka inteligencija nije mogla biti precizna, kaže da je predsjednik tokom svog stolovanja više od 40 puta najavljivao održavanje referenduma. Nijedna od tih najava nije rezultirala stvarnim događajem.
ZA VOĐINE POBJEDE – ENTITETSKI CIK
Baš u vrijeme kada se, zbog presude, panično oglašavao u javnosti, najavljivao je sljedeće izbore, na kojima bi, valjda, pobjeđivao on.
“Mi ne sporimo činjenicu da će Centralna izborna komisija BiH provoditi izbore za člana Predsjedništva i za predstavnike u Predstavnički dom. To treba da radi CIK. A, sve izbore na entitetskom nivou provodiće republička izborna komisija”, kazao je.
Na kraju je rekao da će rukovodstvo RS u narednim danima (kraj marta i početak aprila op.a.) imati “vrlo važne sastanke na međunarodnom planu”. Zanimljivo je da ti Dodikovi „međunarodni partneri“ ne znaju ništa o sastancima.
INTERNACIONALIZUJTE MOJU STVAR
Kada je Sud BiH zatražio raspisivanje međunarodne potjernice za Dodikom i predsjednikom Narodne skupštine RS Nenadom Stevandićem, nakon što su prešli državnu granicu, predsjednik je bio u Izraelu, na Međunarodnoj konferenciji o borbi protiv antisemitizma.
Zaprijetio je i da će se “ovaj problem internacionalizovati”. Ipak, shvatio je da je čak i tamo nepoželjan, iako je svesrdno podržavao ideju novog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa, kojoj se divi i izraelski premijer Benjamin Netanjahu, da na prostoru razorene Gaze napravi – resort.
Otišao je i u Rusiju, na sastanak sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Dočakao ga je paket novih zadataka. Stvar mu je internacionalizovana, ali ne kako se nadao. Evropski lideri pozvali su na djelovanje protiv njega, a jedna po jedna zemlja najavljuje i uvodi mu sankcije.
OSTALO IH ŠEST
Novim setom zasad neustavnih zakona presuđeni Dodik obrušio se na Srbe zaposlene u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, Sudu BiH i Tužilaštvu BiH, kao i Državnoj agenciji za istrage i zaštitu SIPA. Napisao im je da svi moraju napustiti radna mjesta, „vratiti se u RS“, a zauzvrat – dobiće platu i posao negdje na teritoriji entiteta.
Šest službenika SIPA-e pristalo je na ucjenu, svi drugi očitali su mu lekciju s porukom da im on neće kreirati živote.
“Dao sam nalog da se popišu svi koji rade u VSTV-u, predstavnici sudova i tužilaštava te odakle dolaze. Ako misle da mogu postupati mimo zakona – a zamislite, pravnici, ljudi koji su se školovali za pravo, da ne poštuju zakone vlastite zemlje – to je nemoguće. Ili žele reći da je BiH njihova zemlja?”, grmio je.
Zaprijetio je da će im oduzeti imovinu u RS, ako ostanu da rade za državne pravosudne institucije. Školovani srpski kadar ipak nije nasjeo na diktaturu, jer u knjigama i zakonima piše – imovinu niko ne može da im oduzme. Ali, pritisaka bi svakako moglo biti.
Iako ih je nazivao izdajnicima; govorio da rade za Sarajevo i BiH, a ne za RS; najavljivao table s njihovim imenima okačene na javnim mjestima; govorio da nisu stručnjaci, već Srbi – ništa mu nije „upalilo“.
Na kraju je priznao – očekivao je daleko bolji odziv.
NOVINARIMA I POBUNJENIMA NE PRIZNAJE PRAVO NA MIŠLJENJE
Gotovo da nije bilo dana da se nije obrušio na nekog novinara u BiH i RS.
„Budala“, „dabogda dobio rak“, „začepi“, „istjerajte ga napolje“, „izdajnik“, „strani plaćenik“, „strani agent“, „špijun i rušitelj RS“, „zna se ko te plaća“, „vidi se da si pristojna, mada lijepo ne izgledaš“… Sve ovo izlazilo je iz usta presuđenog predsjednika RS.
Njegova i retorika njegovih poslušnika stvorila je atmosferu u kojoj svaki novinar može biti pretučen čeličnom šipkom po glavi, verbalno napadnut ili da mu automobil na parkingu bude izgreban. Opcija je mnogo, kao i slobodnih radikala. Nadao se novinarskoj propasti po gašenju „kriminalne organizacije USAID“, a onda slagao da je njemu nepotčinjenim medijima Evropa otvorila fondove.
Istina je da nikakvih fondova nema, da radimo iz čiste odgovornosti prema datoj riječi, istini i ljubavi prema profesiji, iz vjerovanja da ova zemlja i njena djeca mogu krenuti u bolju budućnost.
Studentima u Srbiji, koji već mjesecima protesuju zbog korupcije i kriminala vrha vlasti koji doslovno ubijaju ljude, ne želi da prizna ni pravo da imaju mišljenje. Opozicionarima u RS psuje majku, vrijeđa ih na sve načine koji mu padnu na pamet, a posljedica je, na primjer, paljenje automobila pred porodičnom kućom.
ŠMIT I MARFI
Za visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita i bivšeg američkog ambasadora Majkla Marfija riječi nikada nije štedio. Vokabular mu je bio izuzetno „bogat“.
Razgovarati na nivou Milorada Dodika svakom stranom diplomati je ispod časti. Kada mu na izgovoreno niko nije odgovarao, rekao je: „Volio bih se pobiti s Marfijem. Za dva minuta bih ga razbio kao zvečku. Trenirao sam boks.“
Dok je govorio o „njemačkom turisti“, najavljivao je Šmitovu deportaciju.
„Vidjećete kako će moći da uđe, više neće dobijati pratnju. Kad saznamo da je ušao, biće izbačen iz RS. Od iduće sedmice on neće moći ući u RS. Eto, neka proba.“
Nije „probao“, ušao je sasvim normalno i otišao u posjetu Memorijalnom centru Srebrenica.
KRV TUĐE DJECE ZA ODBRANU ČEGA?
U MUP RS, kako je nedavno rekao njegov ministar unutrašnjih poslova Siniša Karan, zaposleni su mladi ljudi, nagovještavajući da će baš oni braniti vrh vlasti s potjernicom oko vrata.
„Smatram da me ne mogu uhapsiti. Po Ustavu, mene čuvaju policija RS i dobro obučeni specijalci koji su nedavno nagrađeni na velikom međunarodnom takmičenju u Dubaiju. Mi ćemo se braniti.“
Koji to mi, Milorade, kad narod ništa loše nije uradio?!
Njega bi se i za puno manje učinjenog odavno hapsilo
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
