Autor: Redakcija | TBT |
Dok domaća javnost s nevjericom prati sve češće pojavljivanje izraelsko-iranskog biznismena Amira Grossa Kabirija u društvu Milorada Dodika, u pozadini se odvija mnogo više od pukih prijateljskih susreta. Posljednja epizoda tog partnerstva zabilježena je u Izraelu, gdje se Kabiri kretao kao sjenka iza lidera Republike Srpske. No, njihovo prijateljstvo nije zasnovano na umjetničkim ukusima, kako bi neko možda pomislio – zajednički imenitelj im je mnogo konkretniji: novac i ruski interesi.
Kabiri, vlasnik firme Aluminij Industrija iz Mostara, posljednjih godina izgradio je vrlo čvrstu poslovnu vezu s Rusijom, koju je, prema informacijama do kojih je došao Žurnal, „počastio“ s čak 750 miliona maraka u vidu uvoza aluminijskog otpada. Taj otpad, pretapan u mostarskim pogonima koje Kabiri koristi po mizernim cijenama zakupa, donio je stotine miliona dobiti – bez većih ulaganja i bez pitanja o zakonitosti cijelog aranžmana.
U pozadini svega stoji još jedan moćni igrač – predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović. Njegova uloga u povezivanju Dodika i Kabirija djeluje kao još jedan u nizu poteza političkog lobiranja u službi interesa izvan Bosne i Hercegovine. Čović se, podsjetimo, godinama predstavlja kao zagovornik evropskih vrijednosti, a istovremeno uspostavlja mostove prema partnerima bliskim Kremlju.
Zabrinjava činjenica da su i pravosudne institucije zatvarale oči pred očitim nepravilnostima. Dok je Aluminij propadao i hiljade radnika ostajale bez posla, niko nije postavljao pitanje odgovornosti za njegovu propast, niti zakonitost novog poslovnog modela koji je Kabiriju ustupljen gotovo bez ikakvog nadzora.
Uz diplomatske i poslovne veze Kabirija s Rusijom – uključujući njegovu poziciju u Hermitage Museum Foundation Israel – opravdana je sumnja da je upravo on ključna spona koja je Dodiku osigurala posljednji kontakt sa Vladimirom Putinom. Istovremeno, izraelske zastave na kapijama nekadašnjeg Aluminija dodatno simbolizuju nivo kontrole koji mu je dat.
Bosna i Hercegovina tako postaje pozornica za geopolitičke eksperimente, dok njeni građani trpe posljedice. A osovina moći – Dodik, Kabiri i Čović – ostaje netaknuta, učvršćena ne samo interesima već i odsustvom institucionalnog otpora.
Da li će se ikada odgovarati za očigledno pogodovanje i izostanak nadzora, ili će Bosna i Hercegovina i dalje biti tlo za tuđe igre moći?
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
