OPASNA RETORIKA I HISTORIJSKE POUKE
Dok Milorad Dodik i Aleksandar Vučić kontinuirano testiraju granice tolerancije međunarodne zajednice, postavlja se pitanje – koliko daleko su spremni ići? Njihova politika podsjeća na rane faze nacističke Njemačke, kada se ispitivalo koliko je društvo spremno prihvatiti eskalaciju i nasilje.
Historija nas uči da genocidi, ratovi i koncentracioni logori ne počinju naglo – prethodi im retorika mržnje, gušenje institucija i normalizacija nasilja. Njemačka 1932-1938. pokazala je kako nečinjenje i iluzija stabilnosti mogu voditi u tragediju. Danas, slične tendencije vidimo u Bosni i Hercegovini.
Dodik i Vučić ne kriju svoje političke ciljeve, ali dok međunarodna zajednica gleda na njih kao “status quo”, oni svakodnevno pomjeraju granice. Provokacije povratnicima, negiranje genocida, prijetnje otcjepljenjem – sve su to koraci u stvaranju novog “normalnog”.
Pro-bosanske snage moraju preći s riječi na djela. Jačanje institucija, ulaganje u sigurnosne kapacitete i strateška priprema ključni su za očuvanje mira.
Historija nas uči da su oni koji su vjerovali u institucije, a nisu djelovali na vrijeme, platili najveću cijenu.
Vrijeme je da se Bosna i Hercegovina prestane oslanjati na milost međunarodne zajednice i počne graditi sigurnost vlastitim snagama. Jer, za eskalaciju je dovoljna samo jedna strana.
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
