Sekul Stanić – Istina i mitovi
Dragan Stevanović o Sekulu Staniću: Razjašnjavanje činjenica
Dragan Stevanović, vijećnik SDP-a, nedavno se oglasio o kontroverznom pitanju Sekula Stanića, nekadašnjeg direktora bolnice u Foči. Stevanović je naglasio da je njegov jedini motiv “otkrivanje istine”. U nastavku donosimo sažetak glavnih tačaka koje je iznio, zasnovanih na dostupnim činjenicama i svjedočenjima.
—
I – Činjenice o Sekulu Staniću
1. Da li je Sekul Stanić spalio svoju kuću u znak protesta zbog zločina nad Bošnjacima?
Nije. Supruga Sekula Stanića negira ovaj događaj, a nema drugih vjerodostojnih dokaza koji bi to potvrdili.
2. Da li je bio dio vlasti SDS-a u Foči?
Jeste. Bio je direktor bolnice i član Kriznog štaba SDS-a.
3. Da li postoje dokazi da je činio ili naređivao ratne zločine?
Nema dokaza.
4. Da li su u bolnici pod njegovim rukovodstvom počinjeni ratni zločini?
Jesu. Ovaj podatak potvrđuju presude Haškog tribunala.
5. Da li je pokušao spriječiti zločine?
Nema dokaza.
6. Da li je pomogao Bošnjacima da izbjegnu zločine?
JESTE. Svjedoci potvrđuju da je pomogao određenim Bošnjacima, uključujući kolege i pacijente.
7. Kako je umro Sekul Stanić?
Ubili su ga pripadnici vojske RS-a nakon mučenja u zatvoru u Miljevini. To potvrđuju obdukcija, svjedoci i supruga.
8. Da li je ubijen zbog pomoći Bošnjacima ili unutar sukoba među pripadnicima RS-a?
Nema jasnih dokaza. O ovom slučaju se i dalje šuti u srpskim krugovima.
II – Porijeklo priče o Sekulu Staniću kao heroju
Priča o Sekulu Staniću kao “epskom heroju” prvi put je javno istaknuta u knjizi i dokumentarnom filmu 2006. godine. Nakon toga:
2009: Novinar “Oslobođenja” širi istu priču.
2011: Organizacija Gariwo dodjeljuje mu nagradu “Duško Kondor”.
Kasnije, dio priče o spaljivanju kuće biva uklonjen iz zvaničnih obrazloženja.
III – Istina ili mit?
Priča o Sekulu Staniću i dalje ostaje podijeljena između onih koji ga vide kao heroja i onih koji ukazuju na njegovu povezanost s Kriznim štabom SDS-a i zločinima u bolnici. Mediji, kao i institucije koje se bave istraživanjem ratnih zločina, nisu sistematski istražili ovu temu, čime se prostor za manipulaciju i dalje širi.
Zaključak
Sekul Stanić nije epski heroj kako ga neki predstavljaju, ali nema ni dokaza da je bio ratni zločinac. Istina je kompleksna i zahtijeva dublja istraživanja. Dragan Stevanović poziva sve s novim dokazima da ih javno objave.
KO JE SEKUL STANIĆ
Nakon što su trebinjskom šverceru iz redova VRS-a, koji je početkom 1993. stradao štiteći svog saborca i poslovnog partnera u pijačnom švercu, dodijelili ulicu u Sarajevu, sada smo dobili najavu vijećnika SDP-a Dragana Stevanovića da će u Gradskom vijeću pokrenuti inicijativu da se fočanskom ljekaru, predratnom i ratnom direktoru fočanske bolnice, doktoru Sekulu Staniću podigne bista u sarajevskoj Alipašinoj ulici.
Čudan zeman u Šeheru nastade, sve u vlasti il’ zlikovac, il’ budala postade, din-dušmanin ustade, šta se hoće, zaboga?
Ova parafraza poznatih Ilhamijinih stihova nastalih prije više od dvjesto godina sama za sebe govori da u ovom gradu i u ovoj zemlji takva konfuzna stanja, obilježena smutnjom i raznim paranormalnim društvenim fenomenima, nisu nova pojava. Odavno nas slični belaji povremeno snalaze, i iz njih na bijel dan i pred naše oči razna čuda izlaze.
Ali istrajnost u ignoriranju historijskih činjenica s ciljem promocije izmišljenih heroja jedne pseudograđanske i autistične antinacionalne ideologije, kakvoj svjedočimo u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini i koja se manifestira upornim i bezobraznim vraćanjem u javni diskurs jednih te istih izmišljotina u pokušaju njihovog nametanja kao novih paradigmi starog suživota, sasvim sigurno je čudo kakvo nikada ranije nije viđeno.
Nakon što su trebinjskom šverceru iz redova VRS-a, koji je početkom 1993. stradao štiteći svog saborca i poslovnog partnera u pijačnom švercu, dodijelili ulicu u Sarajevu, sada smo dobili najavu vijećnika SDP-a Dragana Stevanovića da će u Gradskom vijeću pokrenuti inicijativu da se fočanskom ljekaru, predratnom i ratnom direktoru fočanske bolnice, doktoru Sekulu Staniću podigne bista u sarajevskoj Alipašinoj ulici.
Teško bi bilo pobrojati koliko se tačno puta u ovdašnjoj javnosti nakon rata pojavila priča o navodnoj plemenitoj žrtvi dr-a Stanića, koji je u sadržajem nikad definiranoj misiji spašavanja svojih sugrađana Bošnjaka u Foči 1992. godine navodno stekao neprijatelje među srpskim ekstremistima, što mu je, kako kazuje priča, na kraju došlo glave. Njegova spasilačka misija i nakon tolikih godina masovne repeticije i dalje je nejasna i obavijena velom tajni, jer njeni eksponirani promotori i glasnogovornici redom i bez izuzetka nemaju pojma o tome koga je Sekul Stanić u Foči uopće spašavao.
Dobri poznavaoci prilika i događaja u Foči s početka agresije znaju za samo jedan rani primjer u kojem je mala grupa fočanskih ljekara, u kojoj je bila doktorica Asima Pilav sa svojom porodicom, najprije odlukom Kriznog štaba SDS-a puštena iz logora u Kazneno-popravnom domu u kućni pritvor, a zatim nakon nekoliko dana bolničkim kombi-vozilom, koji je za takvu upotrebu odobrio direktor bolnice Sekul Stanić, transportirana preko državne granice do Nikšića.
I to je sve.
Drugi primjeri pomaganja Bošnjacima i njihovog spašavanja nisu poznati, niti su negdje zasvjedočeni, što naravno ne mora značiti da ih u izvjesnom smislu i u nekom broju možda nije bilo. U nedostatku stvarnih i poznatih događaja izmišljena je jedna maštovita filmska scena u kojoj je doktor Sekul, kao humanistički superheroj rezigniran nemogućnošću da spriječi paljenje bošnjačkih kuća, iz protesta zapalio vlastitu kuću u Foči, iako svoju kuću tamo nije ni imao, već je živio u društvenom stanu u centru grada.
Napomena autora: Ova analiza ima za cilj objektivno prikazivanje dostupnih činjenica i njihovo sagledavanje u širem kontekstu. Samo istina može služiti kao temelj za pravdu i pomirenje.
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
