Himzo postao Nebojša, Izet ostao vjeran islamu, obojica se u ratu borili na strani Srba

Braća Izet i Himzo Golić jedina su dvojica muslimana, koji su, istočno od Sarajeva pa sve do Drine, bili pripadnici Vojske Republike Srpske. I obojica su borci prve kategorije, uz to i fakultetski obrazovani.

Posebni su i po tome što su vjerovatno i jedina braća sa dvije vjeroispovesti, jer se Himzo prekrstio u Nebojšu. Iako je, kao i njegov brat Nebojša, svjestan srpskih korijena, Izet nije mijenjao vjeru.

– Nebojša je danas više u Istočnom Sarajevu nego u Rogatici, pa se nešto rijeđe viđamo – govorio je Izet prije nekoliko godina, koji je tada imao registovanu auto-školu i, kako Rogatičani kažu, najbolje se razumije u satelitske antene.

Prije i poslije minulog rata u BiH, Izet je bio zaposlen u rogatičkom “Tehnotransu”, a onda je, baš kao što je sada Nebojša, dvije godine bio bez posla.

Išao sam i dva puta u Hag, kao svjedok u odbrani Radovana Karadžića, ali me čudi da me nije zvao i Ratko Mladić, koji mi je održao “lekciju” o primernom izgledu srpskog borca, jer sam na kapi imao kokardu – izjavio je Izet prije nekoliko godina za Novosti.

– Kada sam mu rekao kako se zovem, naredio je da se obrijem i da na kapu stavim trobojku, kako mu ne bi “kvario vojsku”. Upoznao sam ga i sa bratom Himzom, takođe srpskim borcem, koji je bio obučen po mijeri generala Mladića.

Izo, kako ga sugrađani zovu, kaže da sada za brata ima i pravog Srbina i ponosi se njime. On je, veli, “glavni lik u ovoj priči”, pa ne želi da se fotografiše.

“Bio sam i ostao Jugosloven”

– I on i ja priznajemo samo srpsku naciju. Bio sam i ostao Jugosloven i time isključujem svako poređenje sa Bošnjacima – govorio je tada Izet Golić.

Blagoslov majke

Ovdje nam je u Rogatici, umrla majka – priča Nebojša. – Cijeli život je provela u Zakumu, a u ratu je štitila komšije Srbe, koje smo oduvijek smatrali najrođenijim, jer su nam uvijek mnogo pomagali, posebno poslije prerane očeve smrti. Na moj prijedlog da postanem pravoslavac dala je blagoslov riječima: “Ti se sine ničega ne bojiš, pa neka su ti i Alah i Bog na pomoći”. Tako sam, u proljeće 1994. godine, postao Nebojša.

Nebojša Golić je bio direktor Turističke organizacije Rogatice, ali je ostao bez posla. Iz prvog braka ima kćerku koja studira u Kragujevcu, a zbog obaveza druge supruge, Srpkinje, koja radi u državnoj službi RS, više vremena provodi u Istočnom Sarajevu. Kaže da ne žali mnogo zbog načina na koji je ostao bez posla.

– Jesam ostao bez posla, ali imam zaposlenu suprugu. Mnogi moji saborci nemaju još ni dana radnog staža, a kamoli borački dodatak, pa trpe i žive – ispričao je svojevremenoNebojša.

– Zajedno se nadamo boljim danima, držeći se one narodne “strpljen – spasen”. A kada smo već kod izreka, mudri ljudi su davno rekli da munje udaraju u vrhove gora, i da poslije slabe žetve, treba sejati. Neka služi zdravlje i sloga, a sve će drugo, samo po sebi doći, prije ili kasnije.

Nebojša je član Socijalističke partije i diplomirani je ekonomista, a bivši je radnik “Agro-kombinata” u Rogatici. Od 2006. do pre par godina rukovodio je TO Rogatica i na planu turizma, kažu upućeni, postigao nevjerovatne rezultate.

Braća Golić zajedno i u dobru i u zlu

Braću Golić Rogatičani hvale kao skromne i dobre ljude. Takvi su bili prije i za vrijeme rata, pa i danas.

– Takvu braću i komšije nećete sresti nigdje na svijetu. Em su obrazovani, em se stalno usavršavaju u struci, a u ljudskosti im premca nema – kaže za “Novosti” Radivoje Planojević, ugostitelj iz Rogatice.

– Odrasli smo zajedno u selu Zakumo, nedaleko od Rogatice, a još kao djeca gotovo da nisu izlazili iz kuća vršnjaka Srba. Javno su se u ono predratno vrijeme ograđivali od politike Alije Izetbegovića, a kada je počeo rat u BiH, odbili su da u organizovanoj koloni, od Rogatice do Sarajeva, pođu sa ostalim muslimanima iz Zakuma uz obrazloženje da potiču od srpskog naroda. Stupili su u moju četu i zajedno smo proveli cijeli rat, u dobru i zlu. I danas su česti gosti u mom restoranu.