Nedavno deklasificirani dokumenti CIA-e iz 1995. godine otkrivaju detalje o Miloševićevim strategijama i ciljevima u ključnom periodu nakon vojnih poraza krajiških Srba u Hrvatskoj, ali i o predodžbi Amerikanaca o mogućem nastavku ofanzive na položaje VRS.
Dokument otkriva da je uprkos vojnom porazu Srba u Hrvatskoj, Milošević je ostao odlučan u traženju sporazumnog rješenja za sukob. Dokumenti ukazuju da je njegov ključni motiv bio ukidanje UN-ovih sankcija, koje su ozbiljno ugrožavale njegovu vlast i srbijansku ekonomiju. Milošević je želio iskoristiti pregovore za legitimizaciju srpskih teritorijalnih dobitaka u Bosni i Hercegovini i možda u hrvatskom sektoru Istok (Vukovar).
Amerikanci su smatrali da je napredovanje Hrvatske vojske ,ali i Armije BiH predstavljali ozbiljnu prijetnju njegovim planovima, što je moglo dovesti do direktne intervencije Jugoslavenske armije (VJ) u sukob.
Strategija Beograda
Miloševićeva strategija u tom periodu bila je usmjerena na konsolidaciju političke kontrole nad teritorijama koje bi činile buduću “kompaktniju veliku Srbiju”. Njegova odluka da ne brani krajiške Srbe, kao i kritike upućene liderima Krajine i bosanskih Srba, ukazivale su na njegovu namjeru da se fokusira na dijelove BiH i Hrvatske koje je smatrao ključnim za opstanak svog režima.
“Milošević je također za sada ublažio potencijalno eksplozivnu prisutnost velikog broja nezadovoljnih srpskih izbjeglica u Srbiji. Srpske vlasti relativno su brzo rastjerale izbjeglice ka Vojvodini, južnoj Srbiji i Kosovu koje je naseljeno Albancima. Prema američkim diplomatskim i drugim izvještajima, srbijanska policija je ogradila Beograd–jedino mjesto u Srbiji gdje je izraženo protivljenje režimu-za izbjeglice i prijeti da će poslati ratno sposobne muške izbjeglice na bosanska ratišta kao oblik od zastrašivanja”, stoji u CIA-inom dokumentu.
Prema CIA-inim dokumentima, Milošević je već 1993. godine bio spreman prepustiti Hrvatskoj većinu okupiranih teritorija u zamjenu za kontrolu nad posavskim koridorom, vitalnim za povezivanje Srbije sa zapadnom Bosnom.
CIA je pisala da je Milošević iskoristio vojni poraz krajinskih Srba kao priliku za eliminaciju ključnih političkih protivnika, poput Radovana Karadžića. Prema dokumentu, Milošević je smatrao da je Karadžićevo odbijanje mirovnog plana Kontaktne grupe omogućilo Hrvatskoj da vojno porazi krajiške Srbe. Milošević je također koristio kontrolu nad sigurnosnim službama, medijima i visokim vojnim zvaničnicima da učvrsti svoju vlast u Beogradu i ublaži potencijalno eksplozivnu situaciju s velikim brojem srpskih izbjeglica u Srbiji.
Priprema za nove pregovore
Dokumenti CIA-e ukazuju da je Milošević bio spreman na prilagodbe u okviru američke mirovne inicijative, posebno ako bi to značilo ukidanje sankcija. Vjerovao je da bi Ratko Mladić, bio otvoreniji za pregovore nego Karadžić, koji je bio poznat po svom tvrdokornom stavu.
Milošević je bio svjestan da je poraz krajinskih Srba utjecao na moral bosanskih Srba i da Ratko Mladić ne bi mogao dugo održavati rat niskog intenziteta bez dodatne podrške iz Beograda. Dokumenti također otkrivaju da je Milošević razmatrao mogućnost pokretanja pregovora o statusu Srba u sektoru Istok u Hrvatskoj, kao i mogućnost odgođene provedbe bilo kakvog dogovora.
Potencijalna vojna intervencija
Jedan od ključnih aspekata Miloševićeve strategije, otkriven u deklasificiranom CIA-inom dokumentu, odnosi se na potencijalnu vojnu intervenciju u slučaju napada Hrvatske vojske na južnu Hercegovinu.
Crnogorski predsjednik Momir Bulatović implicirao je tokom sastanka s američkim diplomatama 10. augusta 1995. godine da bi snage Jugoslavenske armije (VJ) stacionirane u Crnoj Gori mogle intervenisati kako bi zaustavile napade u blizini Trebinja. Bulatović je naglasio da bi takvi napadi mogli izazvati masovni priliv izbjeglica u crnogorsku prijestolnicu Podgoricu, što bi ozbiljno destabiliziralo Crnu Goru.
CIA je procijenila da bi Milošević mogao narediti vojnu intervenciju Jugoslavenske armije ako bi hrvatske ili snage Armije BiH zaprijetile teritorijima pod kontrolom VRS, poput Banja Luke ili posavskog koridora. Iako je Beograd bio oprezan u vezi s direktnim vojnih angažmanom, deklasificirani dokumenti otkrivaju da je Milošević bio spreman zaštititi ono što je smatrao vitalnim interesima Srbije.
“Beograd bi gotovo sigurno intervenirao ako snage hrvatske ili bosanske vlade zaprijete Banja Luci ili presjeku posavski koridor koji povezuje Srbiju sa zapadnom Bosnom”, stoji u CIA-inom dokumentu.
