Podigla se velika zvizga i hampa oko pitanja hoće li Šejla Zonić održati svoj pobjednički koncert u Tuzli, sve skupa sa svojom mentoricom jer to je kao “običaj” organizatora tj. produkcijske kuće “Zvezde granda”. Kao oni sve plaćaju, grad domaćin “samo” treba da pošalje poziv.
Enigma je riješena, stigao je zvanični poziv kojeg je uputila Šejla osobno, preko svoga profila, koncert je u Sanskom Mostu, njenom rodnom gradu.
ZG nikako nisu moj đir, nikako nije moj svijet i zaboli me lijevi ćošak kojeg nemam za sve njih.
Ali Tuzla jeste moj đir, jeste moj svijet i tiče me se i te kako.
Šejla je nedvojbeno, od početka bila favorit. Jesam, poslušala sam na YT par Šejlinih interpretacija, “na paraćeske” sam odgledala, zapravo , odslušala reprizu finala ZG jer me jeste zanimalo kako će Šejla proći, duboko u sebi navijajajući za nju, jer je doista maestralna. A onda su počele ove zvizge na FB-u oko njenog mogućeg koncerta u TZ pod već spomenutim uvjetima.
I ne bude mi mrsko i krenem da istražujem. Nakon iščitanog i ponešto pregledanog želim da kažem sljedeće:
Osobno, iznimno mi je neprihvatljivo da osoba poput Šejle prihvati onu nesretnicu Cecu za svoju mentoricu.
Šejla sa svojim postignutim obrazovanjem i onim što je stekla kao iskustvo u međuvremenu, nije trebalo da prihvati takvu mentoricu. Našla sam da joj je mentorica žlijebom dodijeljena. Nisam mogla naći da li kandidati imaju pravo prigovora na žlijeb i pravo promjene mentora. Ja bih sigurno tražila promjenu.
Jer, mentor treba da ima više obrazovanje i kvalitetno iskustvo u odnosu na učenika/kandidata.
Čemu je to Ceca – kafanska pjevaljka mogla podučiti Šejlu koja je završila Muzičku akademiju, magistrirala, ima pravo muzičko akademsko obrazovanje, a mentorica niti osnovnu školu nije redovno završila, nego je polagala, jer ju je majka sa 12-tak godina počela vodati po šatrama, vašarima i zapuštenim plažicama između Bara i Ulcinja da pjevuši i pjeva (kakav odgoj), pa zbog silnog angažmana pod seoskim šatrama nije mogla redovno ići u osnovnu školu i redovno je završiti? I srednju školu, naravno ne Gimnaziju ili nešto slično, je završila “na guzove”, tada je već imala “karijeru” i uredno je platila sva 4 razreda ili 3 i tako došla do srednjoškolske diplome.
Meni je neprihvatljivo i razočaravajuće da je Šejla dozvolila da se uz njeno ime krpi i pojavljuje ime ovakve mentorice.
Ako su pravila ZG tako stroga da kandidati nemaju pravo da promijene žrijeb, onda to nije u redu, tu su ozbiljno kršena prava kandidata. Ako je pak bilo mogućnosti promjene mentora, uz neke posebne uvjete koji su nepovoljni za kandidate, to opet nije u skladu i duhu fer poslovanja i odnosa i ako je Šejla svjesno pristala na to jer je, po što -po to, htjela da se natječe, onda Šejla mora prihvatiti i snositi posljedice svoje odluke. Tako rade odrasle i odgovorne osobe.
Šejla je nedvosmisleno i bez ikakvih nedoumica vanserijska pjevačica sa fantastičnim glasovnim mogućnostima, sa također, posebno kvalitetnim izvedbenim potencijalima.
No, Ceca nema prava da se hvali po mrežama da je kao ona šutila i bila strpljiva. Nema Ceca prava niti “mau” da kaže kada su u pitanju kritike iz BiH na nju i njenu ulogu u devedesetim i poslije.
Ovo što pišem, pišem temeljem vlastitog iskustva jer sam živjela u Novom Sadu do 01.jula 1993. Vrlo dobro se sjećam i njenih izjava i izjava Dragane Mirković vis-à-vis agresije Srbije na BiH, muslimana i Bošnjaka. Dragana se relativno brzo povukla u Beč, tj.muž joj je pametno savjetovao da ušuti i da se povuče, a Ceca je nastavila još većom žestinom, iskreno i svesrdno se trudeći da prati svog supruga Arkana, krvnika i ratnog zločinca.
Pa kad u današnjem vaktu Ceca vazi o miru i kako treba da svi skupa “lepo” živimo, prva sam koja ću je pitati što to nije onomad “šaputala na uvce svom mužuću” ako zbog njega i od njega nije smjela naglas i u javnosti? Pa i kada je krvnik ubijen, ona nije popuštala i nije mijenjala niti narativ niti retoriku. Bila je još žešća.
Dakle, sve što Ceca danas izjavi o miru, “lepom” zajedničkom životu i sl. je prdina bara.
Ona srcem i dušom pripada četničkoj/fašističkoj ideologiji, ona to baštini, ona to živi, tako je odgojila svoju djecu, tako će joj i unuci biti odgojeni i tu nema ništa nejasno.
Tuzla je duboko, korjenito i istinski antifašistički grad. Mi to jesmo, mi to živimo, mi u to vjerujemo, mi smo tako odgajani, mi tako odgajamo našu djecu i ona će svoju…
Stoga, Ceca nema šta da traži niti blizu Tuzle, a ne u Tuzli, i tačka!
I Tuzla nije niti mogla niti je trebalo da šalje bilo kakav poziv Produkciji “ZG” da dođu i dovedu i Cecu!
Šta je Produkcija ZG da postavlja bilo kakve uvjete GRADU KAO ŠTO JE TUZLA!!
Svatko treba da realno sagleda gdje mu je mjesto i gdje pripada.
U životu postoje vrijednosti koje se ne mjere nulama iza nekih cifrica. To su: dostojanstvo, čast, ugled, samopoštovanje, tradicija, tradicijske vrijednosti…
Tuzla sve to ima. Nema te produkcije na planeti koja može i pomisliti da ima pravo na to utjecati.
Svatko bira društvo spram sebe, Tuzla je uvijek mogla da bira i birala je i kada je to koštalo života, i odabrala je antifašizam, dostojanstvo, čast, poštenje, ugled. I to je tako, i tačka!
I zato, ne molim, ali vama svima, mojim dragim sugrađanima, skrećem pozornost da je vaša simpatija prema Ceci samo vaša privatna stvar ponaosob i nikako ne može i ne smije biti nametana svima nama. To što je vama svejedno tko je Ceca i da ne treba da gledamo u prošlost, je samo vaš osobni stav. Da vas ipak potsjetnim: nakon masakra đaka u jednom danu u Kragujevcu, svim Nijemcima je bilo zabranjeno i da se približe Kragujevcu decenijama nakon Drugog svjetskog rata! Učili ste o tome u školi svi. Zamislite da smo mi u Bosni i Hercegovini uveli takvo što prema zločincima nakon rata iz devedesetih?!
Vaše odluke da zaboravljate, da gledate na drugu stranu kada se zlo pojavi, da vam je svejedno, jesu samo vaše i takve treba i da ostanu i sami se nosite sa svojim odlukama i svjetonazorima.
Nije u redu da javno pljujete po našem rodnom gradu, možda je i vaš rodni grad, ja bih volila da jeste.
Ceca ne smije niti da pomisli da se može približiti Tuzli, i tačka!!
