Postizborna analiza: Nikšićevi izbori zla

Šta god da odluči Nermin Nikšić, pogriješit će. Ovako ili onako.

Predsjednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine brzo je prošao put od “nikad sa SDA” do “nikad ne reci nikad”, piše politicki.ba.

Njegova stranka je popravila rezultat u odnosu na izbore prije četiri godine.

Ta je partija daleko najjači konstituent Trojke. Naša stranka jeste pala, ali to nije bilo (ni blizu) strahovanjima u centrali te partije. Narod i Pravda nije ostvarila rezultat kojem su se njeni čelnici nadali.

Stranka demokratske akcije je ipak porasla. Posebno na nivou entiteta F BiH.

Nikšić je sada predmet svakovrsnih analiza.

Na koju će stranu?

Kada je prije nekoliko dana na N1 rekao da – na kraju krajeva – ne isključuje ni vlast u “koaliciji” sa SDA, to je odjeknulo kao očekivana politička bomba.

Nikšić je time SDP vratio na mjesto koje mu pripada.

Ta je partija treća po trenutno prebrojanim glasovima i Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine “bježi” im za nešto više od 200 glasova.

Istupom je Nikšić rekao i da je ta stranka, a ne neke druge, potencijalni “king maker”, te da se u njeno ime ne može govoriti a i da ga (ni njega ni SDP) ne može ucjenjivati.

I, u konačnici, da je volja i birača i zapadnih ambasada jedno, realnost – prebrojani glasovi i raspored delegata, posebno u Klubu Bošnjaka Federalnog doma naroda – nešto sasvim drugo.

Nikšićevo jedno “nikad”, zamijeneno sa drugim “nikad (ne reci nikad)”, odraz je i spoznaje da u Domu naroda entiteta F BiH raspored nije takav da se SDA (i Demokratska fronta) mogu isključiti iz kombinacija na vlasti.

Njegov “zaokret” je i odgovor nekim zapadnim zvaničnicima da lažno komplimentiranje nije upalilo.

Određeni stranci tapšali su Nikšića po ramenu ubjeđujući ga da im je uzdanica, nada za bolju Bosnu i Hercegovini i – na kraju – da je on i samo on novi federalni premijer. A umeđuvremenu su mu intenzivno radili iza leđa, između ostalog, sa Draganom Čovićem usaglašavajući izgled nametnute odluke Christiana Schmidta u izbornoj noći 2. oktobra.

Nesumnjivo, Nikšić bi volio drugačije rezultate izbora.

Volio bi da ne mora sa SDA.

Ali, biračka volja ne odgovara baš tom snu.

U državnom parlamentu se može i bez SDA i bez Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika, pa čak i bez HDZ BiH.

Ta mogućnost ravna je pravljenju drvenog šporeta. Može se napraviti, čak bi i lijepo i zanimljivo izgledalo, ali nikakve fajde od takvog eksperimenta ne bi bilo.

Slično je i na federalnom nivou.

Nikšić može okupiti većinu bez SDA u Predstavničkom domu Parlamenta F BiH. Bio bi to konglomerat međusovnih rastućih mrzitelja. Njegovo upravljanje zahtijevalo bi svakodnevnu komunikaciju i neiscrpne izvore sabura. A rezultat bi bio krajnje, krajnje upitan. U najboljem slučaju – sadaka nula koja bi se iscijedila iz idealista koji su daleko od realnosti.

Federalna parlamentarna većina bez SDA (i DF), a stalno svjesno zanemarujemo raspored bošnjačkih delegata u Domu naroda Parlamenta entiteta F BiH, naštetila bi i Nikšiću lično, ali i SDP-u.

Federalna parlamentarna većina SDP-a sa SDA (i DF) naštetila bi Nikšiću lično, ali i SDP-u. Dio biračkog tijela bi se osjećao izdanim, a Trojka bi se raspala. Doduše i sada ovaj blok sve više jeste raštimani orkestar, ali se nekako i jedino na platformi “ne sa SDA” drži na okupu.

Ako bi Nikšić ostao vijeran prvom “nikad”, onom sa SDA – u državnom parlamentu bi ga dočekao blok SNSD-HDZ.

Kada pogledate službene fotografije Nikšića, na svakoj je uredno obrijan.

Kako bi Nikšić, dok se ujutru brije i gleda u ogledalo, sebi mogao objasniti da sa Dodikom i Čovićem može, a sa SDA ne može?

Jer, barem je njemu jasno da SDA, SNSD i HDZ nikako ne mogu biti isto.

Naravno, nije sad da je Nikšić “ludo zaljubljen” u SDA, apsolutno ne. Ali dobro i predobro zna i Čovića i Dodika.

Za lidera SDP BiH, kako sada stvari stoje, idealno bi bilo da haman svi budu u vlasti: i SDP koji bi za sobom vukao NiP i NS i SDA sa DF-om i Čovićeva Udruga građana HNS i Dodikova bulumenta saveznika u koaliciji.

Možda na kraju tako i bude…