Međutim, ova koja slijedi se po mnogočemu izdvaja od drugih, a već pri samoj pomisli o olovno teškom teretu situacije na tren vam zastaje vrijeme, pa se uz duboki uzdah zapitate da li su vaše teškoće uistinu tako nesavladive kako ste do sada smatrali.
U svega godinu i po dana, 54-godišnja Muhiba Aganović iz Travnika ostala je bez muža, snahe i sina.
Najprije je preminuo muž, potom devet mjeseci kasnije snaha u ranim 30-tim, a pet mjeseci kasnije sin gubi život na radnom mjestu u 34. godini. Nakon toga, Muhiba ostaje sa troje maloljetne djece – njenim unucima.
Veliku snagu da njeno ranjeno srce podnese nadnaravnu bol i tugu daje joj Allah dž.š.
Uz Allahovu dž.š. pomoć nastavljam dalje. On mi daje snagu. Djeci moram pomoći da izađu na selamet. Živjeli smo dobro i stabilno, ali sudbina je bila drugačije propisana. Muž je bolovao od raka gušterače i od posljedica iste preminuo, da bi devet mjeseci kasnije snaha preselila zbog srčanog udara. Pet mjeseci nakon toga sin je stradao na radnom mjestu, ali sve je to od Allaha dž.š. Nije lako, ali šta ću, to je Allahova dž.š. volja, svjesna sam svega i djecu ću izvesti na pravi put – opisuje tešku priču Muhiba.
Ističe da nije mogla ni naslutiti smrt sina i snahe.
Nakon što je suprug obolio, znala sam da ne može odzraviti. Nadala sam se njegovoj smrti, ali nisam ni u snu pomislila da će se desiti to isto sa snahom i sinom. Snaha je bila potpuno zdrava, radišna, laka na nogama što se kaže, sve mi je pomagala po kući. Šta god sam radila rekla bi ‘ostavi Muhiba, ja ću to’. Tog jutra je otišla na posao sva sretna i mirisna. Navečer mi javljaju da je preminula od srčanog udara i visokog pritiska. Prvo je zbrinuta u bolnicu u Travniku, da bi bila hitno transportovana za Sarajevo. Moj sin me tada razgovorio, pomagao, a šta sada, tješim se Allahom dž.š. On će dati olakšicu – govori kroz suze Muhiba.
Trenutno od novčanih primanja ima samo 113 KM sa kojima treba podmirit potrebe svojih unuka.
Primala sam 113 KM muževe invalidske penzije. Radio je mnogo, ali nije doživio dovoljno godina za minimalnu penziju. Trenutno brinem o troje djece. Najmlađa beba ima pet mjeseci. Unuke mi mnogo pomažu, uz njih ću i ja biti dobro. Djeca tuguju i boluju još uvijek, ali razgovorim ih. Onda nađu zanimaciju, rade zadaće, školuju se, ja sam im i nana i mama. Uvijek sam ih pazila dok su snaha i sin išli na posao – kaže nam Muhiba.
Najveća joj je briga unuk Haris, prijevremeno rođena beba.
Najmlađi unuk Haris je rođen u šestom mjesecu trudnoće, pa je smješten u inkubotar na mjesec dana. Ljekarka je savjetovala da ga budim i hranim svaka tri sata, inače će izgubiti bitku za život. Tako sam i radila, navijala sat da bebu budim. Srce mi je puno kada im pomažem, sa njima mi je lakše, sve za svoje unučiće – priča nam Muhiba.
Ife tef. Kadrić, imam džemata Zagrađe u Travniku je od početka upoznat sa teškom situacijom porodice Aganović.
Malo je riječi kojima bih mogao iskazati bol i tragediju koja je zadesila, prije svega, čitav džemat, a i porodicu Aganović. U svojoj 13 godina dugoj imamskoj službi nikada nisam doživio sličnu situaciju i da me lično pogodila. Riječ je o izuzetno vrijednoj i čestitoj porodici. Ali sve se promijenilo u malo duže od godinu dana. Ja kao imam sam se stavio na raspolaganje ovoj porodici od 0 do 24 sata. Tako će biti dok sam ja ovdje – zaključio je ef. Kadrić.
Porodici Aganović ekipa emisije Ispuni mi želju uručila je vrijedne donacije u novcu i prehrambenim namirnicama kako bi koliko-toliko olakšala njihovo izuzetno teško i nesvakidašnje životno iskušenje.
(Mirza Imamović)
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
