Riječi koje slamaju srce: “Bit će teško znam, ali ti si bila moja snaga”

Mlada Zvorničanka, Senida Redžepi na ahiret je preselila nakon duge borbe sa opakom bolešću. Naime, Senida u je Istanbulu boravila godinu dana gdje se liječila od opake bolesti, tumora jetre.

Uz Senidu je tokom njenog boravka u Turskoj najveća podrška bio njen suprug Semir. Kada god se obraćala javnosti, kazivala je koliko je njen Semir bio uz nju.

• Kada god bi Semir otišao, ona bi pričala o njemu, sikirala se nekada i više za njega, a zaboravila svoju bol. Malo, malo, pa moj Semir ovo, pa moj Semir ono. Tolika ljubav jedno prema drugom odavno ne vidjeh – riječi su Ermina Kadrića, čovjeka koji je bio jedan od prvih pokretača humanitarne pomoći za Senidu.

Objavu prenosimo u cjelosti:

“Danas odlazi polovina mene, jer ja i Senida smo bili jedna cjelina.

Ona je i dalje živa, samo je ne vidimo.

Ona i dalje govori, samo mi ne čujemo.

Moja Senida odlazi Savršenom i Milostivom, a samo On zna kakvu je bitku vodila.

Samo Svevišnji zna, kakva joj je nepravda učinjena na ovom prolaznom Dunjaluku.

Ali ona sad ide gdje će vječno biti sretna i nasmijana, gdje će vječno da zrači svojom plemenitošću i dobrotom.

Ide tamo gdje će biti vječno zaštićena, od zlih pogleda i zlobnika koji se pokoriše nekom drugom da nepravdu čine i zlo siju.

Kada Allah zavoli, on ti daje teška iskušenja a samo On zna u kakvom je Senida bila.

Danas su nas zle duše one koje zlo siju rastavili, neka im ALLAH SILNI sudi.

Ja im ne halalim, i proklinjaću ih dok sam živ.

Kada legnu spavati, neka znaju da su jedan život ugasili svojom zlobom.

A ti ružo moja, jabuko moja, cvijete moj najljepši putuj danas svome Gospodaru, pod njegovu zaštitu tamo gdje je život vječan i gdje nema boli i patnje tamo gdje idu odabrani.

Bit će teško znam, ali ti si bila moja snaga.

Ja znam da ćeš biti uz mene, i da ćeš me štiti šta god da me snađe.

Ono gdje si stala ti, tu nastavljam ja.

Sve ono što si planirala, bit će ispunjeno.

Danas nije Zbogom, danas je do narednog susreta.

Čekaj me gdje ćemo biti vječno sastavljeni, gdje ćemo biti vječno nasmijani i sretni…”, stoji u Semirovoj objavi