Političkim istupima u kojima negira konstitutivnost u BiH, Izetbegović praktično udara i ruši državničku viziju svoga oca na način da lideru SBB-a za grijeh uzima ono što je pred Ustavnim sudom tražio rahmetli Alija Izetbegović.
Bakir Izetbegović laže kada kaže da nisam bio u Bosni i Hercegovini u ratu. On to odlično zna, ali laže, jer je obični lažov. Ovako je nekoć o lideru SDA govorio bivši predsjednik Naše stranke Peđa Kojović, nakon što je ovaj iznosio laži da je tokom rata bio u Srbiji.
Lažov opasnih namjera
Da se u slučaju Izetbegovića radi o lažovu, više puta su javno govorili različiti politički lideri u BiH, a to će potvrditi svako ko je imao posla s tim čovjekom u politici ili izvan nje.
Svu problematičnost takvog karaktera savršeno vidimo i posljednjih dana, kada su intenzivirane aktivnosti Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Evropske unije (EU) po pitanju naše zemlje. Dodikovo blokiranje državnih institucija, neformiranje Vlade Federacije i problem Izbornog zakona alarmirali su međunarodnu zajednicu da nešto učini, što je posebno došlo do izražaja Dodikovim najavama jednostranog preuzimanja nadležnosti BiH.
Visoki američki i evropski zvaničnici posljednjih sedmica intenzivno posjećuju BiH i razgovaraju s političkim liderima ne bi li došli do dogovora i riješili neke od nagomilanih problema.
I dok se na površini Izetbegović nastoji prikazati kao konstruktivan sagovornik koji brani bh. državne interese, on istovremeno, putem svog paraobavještajno-medijskog podzemlja, čini sve da spriječi bilo kakav dogovor i rješavanje bilo kojeg problema.
To čini mješavinom urnebesnih teorija zavjere i najprizemnijih mogućih laži i kleveta prema svakom stranom diplomati koji se bavi našom zemljom.
Av-Av na Ameriku
Zadaci javnih diskreditacija i kreativnih konstrukcija povjereni su Avdi Avdiću (u nastavku Av-Av), Bakirovom trbuhozborcu i bliskom saradniku Osmana Mehmedagića Osmice. On će glavom ići tamo gdje njegovi šefovi neće ni kopačkom i javno objavljivati ono što je i režimske novinare blam.
Sjetimo se samo serije naučnofantastičnih tekstova dotičnog, u kojima je novog visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita (Christian Schmidt) mjesecima označavao kao čovjeka opasnih namjera, koji u dogovoru s Rusijom namjerava dovršiti podjelu BiH.
Naravno, ubrzo se u praksi pokazalo kako su ovo obične nebuloze, s obzirom na to da je Rusija ne samo pokušala blokirati imenovanje Šmita za visokog predstavnika nego je njegovo izbacivanje iz Rezolucije u Vijeću sigurnosti UN-a bilo uvjet da glasaju za produženje mandata EUFOR-a.
Poslije ove blamaže Av-Av je nastavio s novim metama. Kao i u slučaju Šmita, prije nego što je i stavio bilo kakav prijedlog na sto, Bakirov trbuhozborac je američkog predstavnika za reformu Izbornog zakona u BiH Metjua Palmera (Matthew) krenuo sedmicama razapinjati da je „srpski igrač“, nudeći etnicitet njegove žene kao ultimativni dokaz.
I Angelina Ajhorst (Eichhorst), direktorica za zapadni Balkan pri Evropskoj službi za vanjske poslove (EEAS), prema Av-Avovom tumačenju, također je srpski igrač i ljubitelj Milorada, kao i još čitav niz stranih diplomata.
Spriječiti dogovor
U svom posljednjem tekstualnom izbljuvku koji je objavio na svom blogu, a potom su ga redom prenijeli svi režimski portali (kako je to inače ustaljena praksa u paraobavještajno-medijskom podzemlju) pred sam dolazak Metjua Palmera u Sarajevo, Av-Av je lideru SBB-a Fahrudinu Radončiću degutantno posvetio tekst zdrobljen od teorija zavjera i kreativnih konstrukcija. Tako Av-Av besramno tvrdi da u BiH, navodno, postoji koalicija Dodika, Čovića i Radončića koja dijeli iste političke ciljeve, a to su u konačnici podjela Bosne i Hercegovine i slabljenje bh. institucija.
Kao dokaz za to, Av-Av navodi Radončićevo traženje smjene korumpiranih i kompromitiranih SDA-ovih kadrova, poput Osmice ili predsjednika Suda BiH Ranka Debevca, a spominje čak, ma koliko to apsurdnu zvučalo, i Radončićevu podršku protestima obespravljenih rudara, koje, pak, Av-Av optužuje za „urušavanje federalnog energetskog sektora“.
Ipak, kao ultimativni dokaz Radončićeve navodne izdaje, Bakir putem svog trbuhozborca ističe njegovo spominjanje konstitutivnosti i potrebe da se Hrvatima omogući da biraju svog člana Predsjedništva BiH (spominjući u istom kontekstu i Konakovića).
Alijina apelacija
Ovdje bi Izetbegovića valjalo podsjetiti na to da je konstitutivnost naroda u BiH ustavna odrednica koju je njegov otac ozvaničio najprije potpisom na Dejtonski mirovni sporazum, a potom i apelacijom Ustavnom sudu iz 1998. koju je podnio lično Alija Izetbegović, a na osnovu koje je 2000. donesena odluka Ustavnog suda BiH da su sva tri naroda konstitutivna na teritoriji cijele BiH, odnosno u oba entiteta.
Kao što bi Bakira Izetbegovića valjalo obavijestiti da je on, a ne Fahrudin Radončić, taj koji je svojim porodično-jaransko-klijentelističkim kadrovima devastirao sve institucije koje je dotakao, od kantona preko entiteta do države, pa je Bošnjacima sve u rasulu tamo gdje on vlada, od zdravstva preko Federalne vlade do obavještajne službe.
Kao što je, uostalom, on Dodiku prepustio kormilo Vijeća ministara, bez da je to uvjetovao formiranjem nove Vlade Federacije, pa tako smo sada, zahvaljujući njegovoj politici, u situaciji da Dodik blokira državnu vlast, a Čović federalnu.
Kada se to uzme u obzir, postat će jasnije ko je taj ko ciljano radi na devastaciji ove države.
Stvarni ciljevi
No, zašto je onda Izetbegoviću u interesu vršiti bjesomučne napade na strane dužnosnike koji pokušavaju doprinijeti rješavanju problema u Bosni i Hercegovini te naručuje napad na Radončića pred sam dolazak Palmera?
Razlog leži u tome što Izetbegović zapravo želi spriječiti bilo kakav dogovor i napredak u BiH. Radončić je trn u oku kao sposoban sagovornik, koji je stanju biti konstruktivan most između raznih aktera, kako bi se našlo što bolje rješenje za Bosnu i Hercegovini.
Iz istog razloga vrše se i bjesomučni napadi i pokušaji diskreditacija stranih zvaničnika koji žele pomoći našoj zemlji, kako bi se u javnosti stvorili strah i atmosfera da su, navodno, svi protiv Bošnjaka i da se sprema dodatna podjela zemlje. Dakle, cilj je spriječiti bilo kakav dogovor i rješenje te pridobiti podršku javnosti za to.
Ne smije reći naglas
A sprečavanje bilo kakvog dogovora i rješenja znači tjeranje međunarodne zajednice da digne ruke te odvođenje Bosne i Hercegovine u još veći politički haos i nefunkcionalnost. A još veći politički haos i nefunkcionalnost znače i odriješene ruke za Milorada Dodika da s procesom rastakanja države nastavi do kraja.
I to je zapravo krajnja namjera Bakira Izetbegovića – spriječiti svaki dogovor i napredak u Bosni i Hercegovini i zemlju dovesti do svršenog čina raspada, preko kojeg vjeruje da će postići svoj stvarni i skriveni cilj – muslimansku državicu u srcu Evrope.
No, za razliku od Dodika, Izetbegović to ne smije reći naglas. Stoga, ono što radi je sceniranje navodne borbe za Bosnu i Hercegovinu ispod koje stoji njeno razgrađivanje, kako bi, kao svoj konačni argument, mogao ponuditi sljedeće – eto, sve sam učinio da sačuvam Bosnu i Hercegovinu, ali domaći i strani dušmani su nam je podijelili.
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.