BiH zemlja nastanjena stabilnom populacijom medvjeda

Veličanstvena krupna zvijer kojoj se čovjek divi ali i od koje u isto vrijeme strahuje, caruje nepreglednim šumskim područjima i ne poznaje nikakve granice, one ljudske ucrtane u mapama. Riječ je o medvjedu kojim se mnoge zemlje ne mogu pohvaliti da nastanjuje njihova područja, što nije slučaj za Bosnu i Hercegovinu. Ovaj čiji je tu dom vrsta je mrkog medvjeda, a svako ko doživi bliski susret s njim zabilježi to u sjećanju kao fascinantan životni trenutak.

Zaštita mrkog medvjeda u BiH ima čudne pute – u Federaciji BiH on je zaštićena vrsta, dok u Republici Srpskoj nema taj prefiks, no zaštićen je lovostajem. U dijelu gdje je zaštićen to se odnosi uglavnom na pravnu regulativu, ali ne i praksu na terenu. Medvjed naravno nema svijest o tako još jednoj čudnoj i nelogičnoj situaciji u našoj zemlji. Poznaje šumska prostranstva kao svoj dom, ne znajući za neriješene zakonske regulative koje ga se tiču.

Jedan od pokušaja djelimičnog uređenja te oblasti pokrenuo je Centar za životnu sredinu iz Banja Luke koji je u proteklim godinama realizirao projekt “Zaštita mrkog medvjeda na području Dinarida”. Kao jedan od njegovih temeljnih zaključaka mogao bi se izvući sljedeći – Bosna i Hercegovina zemlja je sa relativno očuvanim staništima i nastanjena stabilnom populacijom medvjeda.

Projektom su obuhvaćene dvije zemlje – BiH i Crna Gora, jer obje dijele dinarsku populaciju mrkog medvjeda te nijedna od njih nije u Evropskoj uniji, za razliku od Hrvatske i Slovenije, sa kojima takođe dijelimo populaciju medvjeda.

Kako u razgovoru za Fenu pojašnjava koordinatorica projekta “Zaštita mrkog medvjeda na području Dinarida” Aleksandra-Anja Dragomirović, zemlje članice EU su pored mnogih drugih uslova za članstvo u EU morale da ispune i određane preduslove koji se tiču načina upravljanja prirodom, vrstama, pa u krajnjoj liniji i medvjedom.

– Kako životinje ne poznaju granice tako je nemoguće obezbijediti održivost neke vrste upravljajući samo sa dijelom njenog rasprostranjenja, držeći se u planiranju striktno stanja unutar administrativne granice. Najbolja rješenja za praćenje stanja populacija vrsta su ona koja obuhvataju ujednačene metodologije na području rasprostranjenja populacije – podvukla je ona.

Projektom se, kako je navela, željelo pozitivno uticati na Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru radeći na unapređenju monitoringa (praćenja stanja, brojnosti medvjeda), izradom savremenih upravljačkih i planskih akata, oformljivanjem i osposobljavanjem interventnog tima – tijela koje je sposobno da prevenira i djeluje u kriznim i rizičnim situacijama po jedinku medvjeda ili po život i imovinu ljudi, sa jasnim protokolom o postupanju. Također, njime je promovisana i važnost očuvanja tih divnih vrsta.

Kao jedan od ciljeva projekta navedeno je uspostavljanje profesionalnog sistema praćenja populacije mrkog medveda u BiH i Crnoj Gori. Dragomirović ističe da su projektom ambiciozno ušli u pokušaj provođenja sveobuhvatne genetičke analize – neinvazivnog genetičkog prebrojavanja medvjeda u BiH. To je podrazumijevalo da se na cijeloj teritoriji zemlje gdje su staništa medvjeda tokom jedne jeseni prikupi genetički material (uzorak izmeta medvjeda) u što većem broju.

– Na žalost, ovaj ambiciozni poduhvat nismo najsretnije organizovali pa nedovoljan broj prikupljenih uzoraka i nedovoljna pokrivenost nije dala informaciju o brojnosti medvjeda u BiH. Ipak, ovo istraživanje, koje je prvo takovog tipa na većem broju uzoraka i na većem prostoru, dalo nam je uvid da je genski diverzitet jedinki medvjeda dobar, kao i polna struktura (broj mužijaka i ženki). Također, naučili smo kako bi u budućnosti trebalo organizovati ovako sveobuhvatno istraživanje. Utješno je da je izuzetna rijetkost da se ovakvo istraživanje upješno izvrši u prvom pokušaju. Svakako, ipak je ova genetička analiza važan korak u pravcu savremenog monitoringa vrsta kod nas – mišljenja je Dragomirović.

Ona podsjeća da se pored tog načina prebrojavanja u BiH redovno vrši tradicionalni način brojanja jedinki i to se radi unutar lovnog sektora, što je definisano Zakonima o lovu. Iako donekle prevaziđen i nesavršen metod, podvukla je ona, ipak daje važan uvid u brojnost medvjeda u našoj zemlji.

Njihova brojnost procijenjena je sa ne baš zadovoljavajućom preciznošću, ali uzimajući u obzir sva dostupna saznanja i parametre riječ je o broju od oko 1.200 do 1.500 jedinki za cijelu BiH.

Govoreći o Planu upravljanja medvjedom, predviđenim projektom, Dragomirović pojašnjava da je riječ o upravljačkom planskom dokumentu koji kroz poglavlje analizira trenutno stanje populacije, ali i svih sektora i faktora koji su u direktnoj korelaciji sa mrkim medvjedom. Plan treba da donese upravljačke ciljeve za desetogodišnji period, a sve u cilju održivog upravljanja populacijom medvjeda i očuvanjem zdrave i stabilne populacije medvjeda u BiH.

– Trenutno Centar za životnu sredinu ima potpisan Memorandum o saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske i u završnoj smo fazi izrade Plana upravljanja za medvjeda u RS-u. U Federaciji BiH smo takođe bili započeli ovaj proces, ali je on iz organizacionih razloga zaustavljen u inicijalnoj fazi. Nadamo se da će se u narednom periodu i ovaj proces nastaviti – podvukla je.

Plan upravljanja se radi po uzoru i metodologiji zemalja EU, a kao takav je neophodan akt za provođenje određenih deklaracija i konvencija kojih je BiH potpisnica.

– Plan upravljanja za medvjeda koji radimo je prvi plan upravljanja za pojedinu vrstu u BiH i veoma smo ponosni na ovaj pionirski posao – naglasila je Dragomirović.

Jedan od ciljeva projekta je i uspostavljanje interventnog tima za medvjede. Taj tim je imenovan Rješenjem ministarstva u Republici Srpskoj i nije samo za medvjeda već i za druge velike zvijeri (vuka i risa). U Federaciji BiH, pojašnjava ona, trenutno ne postoje zakonski preduslovi za imenovanje interventnog tima te se u Centru za životnu sredinu nadaju da će ta formalna prepreka u budućnosti biti otklonjena.

Dragomirović dodaje da Centar za životnu sredinu podržava rad interventnog tima kroz organizaciju redovnih obuka, kao i nabavkom i donacijom opreme. Projektom su nabavili pušku za davanje injekcija koja je veoma važan alat u radu tog tima.

– Tim broji 11 članova i njihov primarni zadatak je da rješavaju krizne situacije u koje su uključene neke od navedenih vrsta. Slučajevi poput hvatanja u krivolovne zamke, upadanja u jame, bunare, prisustvo preblizu ljudima i domaćinstvima su sve situacije koje treba da rješava obučen i osposobljen interventni tim. Cilj je da se svaki neugodan slučaj okonča bez negativnih posljedica po ljude, ali uvažavajući i dobrobit životinja – ustvrdila je ona.

Kada je riječ o opasnostima koje mogu uticati na opstanak medvjeda, Dragomirović podvlači da savremeni trend u razvoju civilizacije i udaljavanju čovjeka od prirode dovodi mnoge vrste i staništa u prijetnju od nestajanja. Jedna od glavnih pretpostavki za opstanak neke vrste je i odnos čovjeka prema njoj.

Često se, kaže, koristi kovanica suživot čovjeka i medvjeda. Još preciznije to podrazumijeva da mi kao ljudi prihvatamo da je medvjed dio našeg ekosistema, kao i mi njegovog, te da pod ovim nebom ima mjesta za sve.

– Naravno da postoje krizne situacije koje ulijevaju strah ljudima, ali je dokazano da se više boje i ne žele suživot ljudi koji su se odrodili od prirode. Ljudi na Balkanu žive suživot sa medvjedima hiljadama godina i niko nije istrijebljen. Veći dokaz o mogućnosti suživota vam nije potreban! Važno je očuvati tu zdravu svijest o suživotu sa medvjedima, ali i prirodom uopšte – mišljenja je Dragomirović.

Ona smatra neophodnim da društvo i države rade na praćenju stanja sa vrstama i staništima te preveniraju na vrijeme sve negativne uticaje. Nada se da će plan upravljanja za medvjeda dati jasne smijernice i okvir.

Govoreći o zaštiti te krupne zvijeri u BiH, Aleksandra-Anja Dragomirović u razgovoru za Fenu podsjeća da je medvjed u RS-u zaštićen lovostajem, odnosno on nije proglašen kao strogo zaštićena ili ugrožena vrsta. Medvjede je moguće i loviti, ali u skladu sa određenim pravilima i propisima. Potrebno je uvijek raditi na provođenju zakona, ali i na aktivnijem praćenju i kažnjavanju prije svega krivolova. U Federaciji BiH medvjed je samo naizgled zaštićen, preciznije rečeno njegova zaštita, tačnije nemogućnost lova je rezultat neriješenih administrativnih pitanja, a ne aktivne i planske zaštite.

Fena