Okomili su se na “plemenskog vođu” u nas Bošnjaka, a ni njegov mu babo nije miran u grobu

– Posebno su jezivi na političare, koji ne razumiju njihovu naknadnu pamet. Kojoj je istekao rok. Ovih dana su se okomili na iznuđenog “plemenskog vođu” u nas Bošnjaka. Optužuju ga za sve i svašta. Ni njegov mu babo nije miran u grobu.

Akademici su protiv pregovora s rušiteljima institucija bosanske države u Beogradu i Zagrebu. Ne treba s njima pregovarati nigdje i nikada. Ne treba pregovarati ni sa pogrešnim ljudima iz Evrope i Amerike. Samo su neke od poruka visoko pametnih akademika u nas Bošnjaka. Nije njihova ni akademska briga ni posao da akademski govore šta treba da radi naš “plemenski vođa” u borbi sa dva druga plemenska izdajnika bosanske države, koji ne pregovaraju, već se dogovaraju kako da implementiraju već ispregovaranu podjelu Bosne u Karađorđevu.

Akademska briga i posao akademika u nas Bošnjaka je da kažu šta “plemenski vođa” u nas ne smije da radi. Ne smije da ide ni u Beograd ni u Zagreb. Već smije da hrabro čuva bosansku granicu na Darivi, koju ne smije prijeći srpska vojska. Niti su umni akademici u nas Bošnjaka zaduženi da brane institucije bosanske države od srpskih i hrvatskih izdajnika bosanskog multikulturnog duha, već je njihova slatka navika da napadaju svog “plemenskog vođu”, koji ih iritira što se uopće oglašava pored njih pametnih, koji sada znaju šta je Alija trebao, a šta nije trebao uraditi.

Zamislite kako bi nam u Bosni bilo sve normalno i građanski ako bi se akademicima u nas Bošnjaka dalo da upravljaju bosanskom državom bez da izlaze na izbore i bez da bilo s kim razgovaraju ili pregovaraju, koji nisu na njihovom salonskom akademskom nivou? Ti akademici u nas Bošnjaka, koji su protiv svog “plemenskog vođe” Bakira Izetbegovića, lahko bi se obračunali s Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem jer su akademski nadmoćniji.

To što iza Dodikia i Čovića stoje, rame uz rame, srpski i hrvatski akademici u Beogradu i Zagrebu, akademike u nas Bošnjake ne zanima zato što su ti akademici pristali da budu sluge srpskoj i hrvatskoj nacionalističkoj politici pa nisu dostojni da s njima akademici u nas Bošnjaka uopće razgovaraju jer su akademici u nas Bošnjaka čisti od bilo kakvog nacionalizma i iredentizma.

Akademicima u nas Bošnjaka priliči da se druže i razgovaraju samo sa njima sličnim anacionalnim i građanskim likovima, kojih u Beogradu i Zagrebu, nema mnogo, ali ih ima. No, do njih treba doći ili k njima valja otići u Beograd i Zagreb. S njima akademici u nas Bošnjaka bi mogli uspostaviti kontakt. Ali to je već veliki zahmet za akademike u nas Bošnjaka, koji ne vole da se miču sa svog salonskog mindera u Sarajevu. Neka ti anacionalni i građanski umovi u Beogradu i Zagrebu dođu k akademicima u nas Bošnjaka u Sarajevu kako bi se uvjerili da je grad Sarajevo anacionalna i građanska oaza sa mnogo muslimana, zbog kojih u Bosni postoji “muslimansko ostrvo sa znatnim konfliktnim potencijalom i kao stalni izvor nemira” (Wolfgang Schäuble).

Zato je novi sporni visoki predstavnik Christian Schmidt i poslan iz Njemačke da posuši to sporno “muslimansko ostrvo konflikta i nemira” za Evropu u korist srpskog iredentizma i hrvatskog adventizma.
(Note: Tražio sam preko e-maila susret sa Schmidtom da ga pitam zašto su muslimani u Bosni “ostrvo nemira i konflikta za Evropu”. Dobio sam automatski odgovor da je OHR primio moju poruku, ali još nisam dobio termin za susret).

Jer ako bi anacionalni i građanski akademici došli u Sarajevo kod anacionalnih i građanskih akademika u nas Bošnjaka, saznali bi da Bošnjacima ne treba nacionalna akademija nauka i umjetnosti, kao što ju imaju srpski i hrvatski (a)nacionalni i (a)građanski akademici ne samo u Beogradu i Zagrebu, već i u Bosni. Ne treba anacionalnim i građanskim akademicima u nas Bošnjaka pisati ni bosanski nacionalni memorandum jer to je necivilizacijski čin u civiliziranoj Evropi, koja nije spriječila ni holokaust nad Jevrejima ni genocid nad Bošnjacima u dvadesetom stoljeću.

Ne treba se baviti ni srpskim memorandumima I i II jer je to zahtjevan posao za umno pedantne anacionalne i građanske akademike u nas Bošnjaka, koji ne bi da ih se dekomodira sa tim srpskim nacionalističkim pamfletima.

Njih najviše dekomodira pojava “plemenskog vođe” u Bošnjaka, kojeg ne mogu očima gledati ne zato što ih dira, već zato što ih ignorira dok oni kuju svoju naknadnu akademsku pamet, od koje nema niko koristi osim njihove akademske sujete. Ima se štošta prigovoriti predsjedniku SDA Bakiru Izetbegoviću i predsjedavajućem Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, uostalom to sam činio kad sam mislio da je nužno, ali se ne može Bakira Izetbegovića izjednačavati sa dva antibosanska lika u osobama Milorada Dodika i Dragana Čovića te poistovjećivati SDA sa SNSD-om i HDZ-om.

Nije fer linčovati Bakira Izetbegovića optužbom da se predstavlja kao plemenski vođa u Bošnjaka. To jednostavno nije tako zato što to ne smije biti tako. Toga je svjestan i sam Bakir jer zna da to ne može proći u Bošnjaka / Bosanaca. Neka se akademici u nas Bošnjaka pokrenu i nađu anacionalne i građanske sugovornike u Srba i Hrvata, koji su protiv njihovih plemenskih vođa, koji ruše građanski koncept bosanske države. Siguran sam da ih Bakir neće omesti u tom njihovom anacionalnom i građanskom poduhvatu među Srbima i Hrvatima. Na taj način priča o plemenskim vođama bit će završena. Podržavam Nermina Nikšića, koji je bosansku državu stavio iznad partije SDP-a. Čestitam. Narode moj, najvažnije je ostati u pameti i biti normalan u haosu naknadne pameti onih među nama koji ne vide šumu od drveća! – napisao je Cerić.