Nermin i Amina Šemić iz Kaknja su od naknade sa biroa za zapošljavanje, kupili ovce.
Vratili su se iz grada na selo i 1.500 maraka koje su dobili od Biroa za zapošljavanje kao vid pοmoći za nezaposlene porodilje, kupili romanovske ovce.
Danas imaju mini farmu ove sorte ovaca.
“Naši ljudi su navikli na autohtone vrste ovaca, ali ove su veoma zahvalne za održavati”, priča Nermin.
Kaže ovaj bračni par da je puno lakše i ljepše živjeti na selu nego u gradu. Svoju budućnost vide u ovčarstvu, a u selu Zlokuće ima samo šest kuća, jer ih je 2000. godine pogodilo klizište, te je stanovništvo odselilo, a sada se polako vraćaju i grade vikendice.
Mještani su uz pomoć nadležnih vlasti odselili u naselja u blizini Kaknja, gdje su im pomogli da izgrade kuće.
Nermin kaže da su prvo kupili dvije ovce a danas imaju pravo stado. Kaže kako je imao zemlje od oca i od djeda, te je odlučio da to iskoristi.
“Ja ne mogu dočekati da jagnjad napune tri mjeseca, odmah se prodaju. Jedu samo prirodnu hranu, bez ikakvih koncentrata. Ljeti pasu i jedu zob, te kukuruz. Ovdje je šest kuća koje lože drva, nema zagađenja. Kao neki eko uzgoj”, kaže Nermin.
Amina kaže da su na selo došli jer je vazduh bolji, a i zbog stoke. Ističe kako se nisu pokajali što su novac uložili u ovce.
Nermin je kaže prije nabavke ovaca duže vrijeme čitao i istraživao o karakteristikama romanovskih ovaca.
Kaže kako im daje imena po izgledu.
“Imao sam jagnje, zvalo se Petak, ono je jelo peti dan kukuruz, i njega sam prodao za petsto maraka. Čovjek me zvao i zahvalio mi se, kaže da mu je dao petoro janjadi. Kad prodajem, prodajem najbolje što imam. Najskuplju ovcu sam kupio za 550 maraka”, priča Nermin.
Navodi kako voli biti sam svoj gazda, te da mu je dovoljno ono što zaradi, da se živjeti može.
“Imam 20 ovaca i mogu živjeti od njih, ja i moja porodica”, kaže Nermin.
Izraženi stavovi i mišljenja u tekstovima su isključivo autorski i ne odražavaju nužno stavove uredništva ili vlasnika Balkan X portala.
