„Utihnulo je sve nešto“, glasi jedan od hiljada komentara na društvenim mrežama koji se pojavio neposredno nakon novih hapšenja u Sarajevu.
To najbolje opisuje stanje u gradu koji je godinama slušao obećanja o poštenju, da bi u smiraj godine dočekao policijske marice pred vratima onih koji su krojili akademsku i prosvjetnu sudbinu kantona.
Dok se sarajevskom digitalnom čaršijom šale na račun trenutne vlasti uz opasku: „Nastavi li se ovako sa hapšenjima, niko iz Trojke neće ostati bez lisica“, u pozadini se osjeća sistemske truleži. Narod, sklon crnom humoru čak i u najtežim trenucima, dodaje i to da „halva nikada ljepše nije mirisala“, aludirajući na stare običaje, ali i na političke ispraćaje onih koji su se do jučer smatrali nedodirljivima.
Po nalogu Kantonalnog tužilaštva, noć u pritvoru proveli su Muhamed Ajanović, dekan Stomatološkog fakulteta, i Dalila Hakalović, glavna prosvjetna inspektorica. Optužbe nisu nimalo naivne: zloupotreba položaja, primanje nagrade za trgovinu uticajem i saizvršilaštvo.
Predmet istrage razotkriva šemu koja podsjeća na najgore klijentelističke periode: Ajanović se tereti da je, koristeći prijateljske veze sa Hakalović, ali i Adnom Mesihović i Dženitom Viteškić, osigurao sebi nezakonito produženje mandata. Umjesto konkursa, dobijao je „instrukcije“ i „mišljenja“ Ministarstva, kupujući vrijeme dok se Statut UNSA ne izmijeni po njegovoj mjeri. To je to famozno „zakonje“ u praksi – ako ti zakon ne odgovara, nađi nekoga u inspekciji ili ministarstvu da ti ga „podesi“.
Posebna priča su samozvani politički analitičari. Neki od njih su ranije ustajali i vraćali se u krevet piskarajući statuse o korupciji bivšeg režima, o diplomama, o direktorima… Gdje je danas? Gdje su svi ti „nezavisni“ glasovi? Možda su se i oni nekako uhljebili.
Mnogi od njih su iskoristili trenutak haosa, sjeli u fotelje koje su im obećane, i sada zanijemiše. Kako da „laju“ na ruku koja ih hrani? Kako da pljuju po sistemu u kojem su i sami učestvovali, koristeći sada već sumnjive nalaze inspekcija da bi druge stavljali na lomače i hvalili se kako su ih „srušili“?
Odjednom, niko od njih javno ne komentira hapšenje koje je direktan rezultat njihovog korumpiranog rada u sektoru obrazovanja. Šutjet će, jer šta da analiziraju u korumpiranoj vladavini svojih nalogodavaca? Svjesni su da bi svaka dublja analiza možda dovela do njih samih.
Zato, dok javnost slavi uz „miris halve“, politička elita i njeni plaćeni analitičari provode dane u tišini, nadajući se da će i ova bura proći. Ali, zidovi su progovorili, a lisice su škljocnule.
Sada je samo pitanje ko je sljedeći u redu za „mirisnu halvu“?
