KANDIDATURA KOJA JE POREMETILA POLITIČKU KOMOCIJU
Ulazak Semira Efendića u trku za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH nije samo nova kandidatura na političkoj sceni, već potez koji je razbio privid stabilnosti i unaprijed dogovorenih raspodjela uoči narednih izbora. Njegova odluka dolazi u trenutku kada su se ključni politički akteri već mentalno smjestili u poznate rovove, uvjereni da će se izborna utakmica svesti na reprizu već viđenih obračuna.
Hoće li Izetbegović zaigrati svoju igru
Pobuna u SDA Sarajevo: Haris Zahiragić kandidat za člana Predsjedništva u odgovoru na kandidaturu Semira Efendića
Efendićev potez posebno je nezgodan jer dolazi iz opozicionog prostora koji je do sada bio fragmentiran, ali politički predvidiv. Kao dugogodišnji politički operativac s jakim lokalnim uporištima i strankom koja, iako manja, ima stabilnu infrastrukturu, on se pozicionira kao kandidat koji ne računa na simboliku, već na realne glasove. Time je poremetio planove i onih koji su već proglasili “svoje” kandidate, ali i onih koji su se nadali da će odluke donositi u tišini.
Trojka je formalno mirna jer se oslanja na aktuelnog člana Predsjedništva, ali politička matematika ne voli gužvu. Svaki novi kandidat iz sličnog biračkog korpusa znači razvodnjavanje glasova, slabiju kontrolu izbornog rezultata i veći prostor za nepredvidive ishode. Efendićeva kandidatura zato nije direktan napad, ali jeste faktor koji slabi komfornu poziciju u kojoj se Trojka želi zadržati do izbora.
Dok neprijatelji države čekaju, Bošnjaci se sami razgrađuju
Samoljublje i bolesna ambicija uništavaju probosanski front: Efendić i Konaković razbijaju jedinstvo
Najosjetljiviji udar, međutim, trpi SDA. Ta stranka se prvi put ozbiljno suočava s dilemom koja nema dobar odgovor. Povratak Bakira Izetbegovića u izbornu trku nosio bi ogromno opterećenje, jer bi eventualni neuspjeh značio definitivno rušenje mita o njegovoj izbornoj snazi. S druge strane, isticanje novog kandidata bez snažnog ličnog legitimiteta izgledalo bi kao priznanje slabosti i gubitka političke dominacije.
Efendić je, svjesno ili ne, SDA stavio pred zid. Njegovo prisustvo u utrci čini svaku odluku te stranke rizičnom, a svako oklijevanje politički skupim. U isto vrijeme, on se nameće kao alternativa biračima koji su umorni od istih imena, ali nisu spremni glasati za blok koji trenutno drži vlast.
U toj konfiguraciji, bošnjačka politička scena ulazi u fazu u kojoj više nema “sigurnih” kandidata. Fragmentacija glasova postaje realnost, a izbori prestaju biti puko odmjeravanje snage između dva tabora. Umjesto toga, predstoji borba u kojoj će presuditi disciplina birača, kampanja na terenu i sposobnost da se nametne narativ izvan uobičajenih stranačkih okvira.
Efendićeva kandidatura možda neće automatski donijeti pobjedu, ali je već proizvela ono što je u politici često važnije od samog rezultata – poremetila je ravnotežu. A kada se ravnoteža jednom izgubi, izbori više ne liče na rutinu, već na politički hazard u kojem svi mogu izgubiti.
Etto.ba
