SVIJET
Tokom protekle sedmice američki predsjednik Donald Trump, koji zajedno s Izraelom vodi vojnu kampanju protiv Irana, našao se u situaciji koja mnogima djeluje suprotno stavovima koje je ranije javno zastupao.
Naime, Trump je još tokom svog prvog predsjedničkog mandata i kasnije tokom predizborne kampanje često kritikovao američke vojne intervencije na Bliskom istoku, ističući da su Sjedinjene Američke Države potrošile ogromne sume novca bez stvarnih rezultata. Još 2018. godine govorio je da je oko 7 biliona dolara potrošeno u tom regionu, nazivajući to velikom greškom i tvrdeći da je situacija danas čak i gora nego prije američkog angažmana.
Međutim, aktuelna vojna operacija protiv Irana, koju je pokrenuo Izrael uz podršku SAD-a, prema procjenama košta oko milijardu dolara dnevno. Ukoliko se sukob produži, troškovi bi mogli rasti iz dana u dan, što kod dijela američkih poreskih obveznika izaziva nezadovoljstvo, posebno među onima koji su Trumpa podržali upravo zbog njegovih ranijih stavova o smanjenju američkih intervencija u svijetu.
Analitičari smatraju da je Trump pokušao postići brz politički i vojni rezultat – ukloniti vrh iranskog vodstva i tako relativno brzo riješiti pitanje iranskog nuklearnog programa. Pretpostavlja se da je očekivao scenarij sličan nekim ranijim krizama u svijetu, gdje bi promjena vlasti donijela politički preokret uz relativno mali trošak.
Ipak, situacija u Iranu pokazala se znatno složenijom. Uprkos snažnim udarima, cilj potpune političke destabilizacije još nije ostvaren, a svaki dodatni dan sukoba znači i dodatne finansijske troškove za SAD.
Pored finansijskog pritiska, pojavili su se i geopolitički problemi. Prema pisanju američkih analitičkih časopisa, pojedine zaljevske države počele su izražavati sumnju u sposobnost Sjedinjenih Država da ih zaštite od regionalnih prijetnji. Takva percepcija može imati posljedice i na velike trgovinske i sigurnosne sporazume koje je Washington posljednjih godina sklapao s državama bogatim naftom i gasom.
U međuvremenu, Iran pokušava slati poruku tim državama da se ne mogu u potpunosti osloniti na američku zaštitu, što dodatno povećava napetost u regionu.
Dodatnu složenost predstavlja i unutrašnja struktura vlasti u Iranu, koja nije strogo hijerarhijska. Zbog toga eventualna promjena na vrhu ne mora nužno značiti i brzu političku transformaciju države.
Prema pojedinim informacijama, Trump je pokušao dobiti podršku i nekih regionalnih aktera, uključujući kurdske političke lidere. Ipak, procjenjuje se da kurdske političke i vojne strukture nemaju realan kapacitet da preuzmu vlast u Teheranu ili značajno utiču na politički rasplet u Iranu.
Zbog svega toga ostaje otvoreno pitanje kako će se sukob razvijati. Iran je nesumnjivo pretrpio ozbiljne udarce, a vlast u Teheranu prolazi kroz jedan od najtežih perioda u posljednjih nekoliko decenija. Ipak, još uvijek nije jasno da li će se događaji razvijati u pravcu koji bi odgovarao ciljevima američke administracije.
Analitičari ističu da se trenutno može govoriti samo o velikoj neizvjesnosti, jer konačni ishod sukoba još nije poznat. Mnoge procjene – uključujući i one o smanjenju iranskih raketnih kapaciteta – ostaju predmet različitih tumačenja.
U takvoj situaciji postavlja se ključno pitanje: da li je riječ o pažljivo planiranoj strategiji ili o potezima donesenim pod pritiskom sve složenijih okolnosti na Bliskom istoku.
