’
Zvuci klasične perzijske muzike ispunjavali su prostorije Muzičke akademije Honiak u Teheranu: spretno trzanje setara, zvonjava santura.
Bio je to ponos i radost iranskog muzičara Hamidreze Afarideha, koji je otvorio školu prije dvije godine sa svojom suprugom Sheidom Ebadatdoust. Uložili su svoja srca i novac u stvaranje prostora koji je djelovao kao utočište za njihovih 250 učenika, različitih uzrasta – od mališana do starijih osoba.
Sada je, kaže on, sve to „izbrisano“.
Izraelski zračni napad pogodio je 23. marta zgradu u kojoj se nalazila njihova muzička škola, zajedno s nekoliko drugih poslovnih prostora, uključujući i porodilište. Zgrada se nalazila na istočnoj strani iranske prijestolnice, manje od dva kilometra od vojne zračne baze.
U tom trenutku u muzičkom centru nije bilo nikoga – Afarideh i Ebadatdoust zatvorili su školu nedugo nakon što su SAD i Izrael pokrenuli zajednički napad na Iran, kako bi zaštitili učenike i osoblje od bombardovanja.
Ipak, uništenje je duboko pogodilo ovaj par, koji je svoj život posvetio širenju radosti muzike. Ono odražava razoran utjecaj rata na civile – gubitak normalnosti, sigurnosti, egzistencije i strasti – koji daleko nadilazi rastući broj žrtava.
„Sva imovina i sredstva koje smo moj suprug i ja gradili tokom 15 godina napornog rada uništeni su preko noći – potpuno zbrisani, ništa nije ostalo“, rekao je Afarideh.
Zračni napad
Prvi znak problema pojavio se kada se alarmni sistem muzičke škole oglasio odmah nakon zore.
Afarideh i Ebadatdoust, koji je također muzičar, pomislili su da neko pokušava provaliti i požurili su na mjesto događaja. Kako su se približavali, shvatili su da je riječ o nečemu mnogo gorem.
„Vidjeli smo vrlo gust dim i maglu na nebu“, rekao je. „Bilo je toliko gusto da nismo mogli vidjeti ispred sebe niti normalno voziti prema institutu.“
Čekali su satima ispred zgrade dok iranske vlasti nisu završile potragu i spašavanje i dozvolile im ulazak. Njihova škola nalazila se na četvrtom spratu, a kako su se penjali, razaranje je bilo sve veće.
„Sa svakim spratom koji smo prelazili, razaranje je bilo toliko veliko da su se stepenice urušavale dok smo se penjali“, rekao je.
Kada su konačno stigli, dočekale su ih ruševine. Eksplozija je raznijela prozore i urušila vanjski zid, a unutra je sve pretvoreno u pepeo i krš.
„Nijedan muzički instrument nije ostao“, rekao je. „Nije ostala ni oprema – televizori, audio-sistemi, ništa od onoga što jedan profesionalni institut treba imati. Zidovi sa zvučnom izolacijom potpuno su uništeni.“
Fotografije pokazuju ostatke – slomljeno tijelo lutnje, polomljen vrat gitare. Ali većina stvari je nestala.
„Snaga eksplozije drona bila je tolika kao da ništa od toga nikada nije ni postojalo“, dodao je.
Tog dana Teheran je bio izložen intenzivnim zračnim napadima, kao i prethodnih sedmica od početka rata između SAD-a, Izraela i Irana. Izraelska vojska kasnije je saopštila da su gađani vojni i sigurnosni ciljevi.
Međutim, pogođene su i civilne zgrade, uključujući stambene objekte.
Izraelske odbrambene snage potvrdile su da su izvele „ciljani napad na obavještajno sjedište Quds snaga“ u blizini te lokacije, dodajući da su postupale u skladu s međunarodnim pravom.
Neizvjesna budućnost
Afarideh i Ebadatdoust sada pokušavaju pronaći način da nastave dalje – kako obnoviti školu, gdje pronaći sredstva i kako pomoći zaposlenima i učenicima usred rata.
„Za mnoge od njih ovo mjesto je bilo kao drugi dom“, rekao je. „Davalо im je osjećaj sigurnosti i pripadnosti.“
Sada su učenici, kaže, potreseni jer takav prostor više ne postoji.
Škola je zapošljavala oko 20 nastavnika i administrativnih radnika, uglavnom mladih ljudi koji su sada ostali bez prihoda – u vrijeme kada je ekonomija već teško pogođena.
Zbog velikih oštećenja zgrade, vjerovatno će morati preseliti školu na novu lokaciju. Međutim, pitanje je mogu li to finansijski izdržati, s obzirom na rast cijena i inflaciju.
Procjenjuju da su izgubili oko 42.000 dolara – što je u Iranu, gdje je BDP po glavi stanovnika oko 5.120 dolara godišnje, ogromna suma.
Sada traže pomoć od muzičkih udruženja i Ministarstva kulture.
Ipak, pomoć možda neće stići brzo, jer rat traje već drugi mjesec. Dok politički lideri razmjenjuju prijetnje i pregovaraju, civili snose posljedice.
„Zemlje poput Irana, s hiljadama godina kulture i umjetnosti, imaju snažan identitet vezan za muziku“, rekao je Afarideh. „Ako taj identitet želimo prenijeti na buduće generacije, mora se podržati.“
