Novi val tužbi u Sjedinjenim Američkim Državama mogao bi iz temelja promijeniti način na koji pravo tretira digitalne platforme.
Umjesto sadržaja koji objavljuju korisnici, fokus je sada na samom dizajnu društvenih mreža.
Autor: Ozan Ahmet Cetin
Pred sudovima u SAD-u vodi se niz postupaka koji dovode u pitanje dugogodišnju pravnu zaštitu tehnoloških giganata. Tužitelji – uključujući porodice i državne tužioce – tvrde da kompanije poput Mete i Googlea nisu samo neutralni posrednici, već proizvođači sistema namjerno osmišljenih da potiču kompulzivnu upotrebu, posebno kod djece.
Fokus na dizajn, a ne na sadržaj
Za razliku od ranijih sporova, ove tužbe ne traže da se kompanije smatraju odgovornima za objave korisnika. Umjesto toga, ciljaju na funkcije poput:
beskonačnog skrolanja
algoritamskih preporuka
automatske reprodukcije videa
push notifikacija
Tužitelji tvrde da su ove funkcije razvijene kako bi maksimalno produžile vrijeme provedeno na platformi, znajući da su maloljetnici posebno osjetljivi na takve mehanizme.
U Kaliforniji se vodi pažljivo praćen slučaj u kojem se navodi da su Instagram i YouTube svojim dizajnom doprinijeli ozbiljnim problemima mentalnog zdravlja kod maloljetne osobe. U Novom Meksiku vlasti optužuju Metu da je pogrešno predstavljala sigurnost svojih platformi kada je riječ o rizicima seksualne eksploatacije djece.
Nova pravna strategija
Ključna razlika u ovom valu tužbi jeste pravni pristup. Umjesto pozivanja na regulaciju govora, tužitelji se oslanjaju na:
odgovornost za proizvod
nemar
zaštitu potrošača
Argument je da platforme nisu pasivni domaćini sadržaja, već aktivno dizajnirani proizvodi. Ako takav dizajn predvidivo uzrokuje štetu maloljetnicima, kompanije bi mogle snositi odgovornost – slično kao proizvođači automobila, igračaka ili lijekova.
Godinama su se tehnološke kompanije pozivale na Odjeljak 230 američkog zakona, koji ih štiti od odgovornosti za sadržaj koji generiraju korisnici. Međutim, tužitelji sada tvrde da se ovaj štit ne bi trebao odnositi na odluke o dizajnu proizvoda.
Ako sudovi prihvate takvu argumentaciju, to bi moglo suziti praktični domet ove zaštite i postaviti nova očekivanja u pogledu:
sigurnosti mladih korisnika
transparentnosti algoritama
odgovornosti za dizajnerske odluke
„Inženjering zavisnosti“
U središtu spora nalazi se tvrdnja da su platforme razvijale sisteme nagrađivanja koji podstiču stalno vraćanje korisnika. Beskonačno skrolanje uklanja prirodne tačke zaustavljanja. Algoritmi nude sadržaj koji izaziva snažne emotivne reakcije. Notifikacije ciljaju trenutke ranjivosti.
Tužitelji navode da su kompanije imale interna saznanja o tome kako ovakvi sistemi utiču na tinejdžere, ali da nisu preduzele dovoljno da ublaže rizike.
Meta i Google odbacuju optužbe, ističući da mentalno zdravlje mladih zavisi od brojnih faktora te da korelacija ne znači uzročnost. Također naglašavaju postojanje roditeljskih kontrola i sigurnosnih alata.
Šta je ulog?
Ishod ovih suđenja mogao bi imati dalekosežne posljedice. Ne radi se samo o finansijskoj odgovornosti, već o mogućoj promjeni načina na koji pravo razumije digitalne platforme.
Pitanje koje sudovi sada razmatraju glasi:
mogu li se kompanije koje svjesno dizajniraju sisteme za maksimiziranje pažnje djece smatrati odgovornima kada ti sistemi predvidivo uzrokuju štetu?
Odgovor bi mogao redefinirati odnos između tehnologije, prava i zaštite maloljetnika u digitalnom dobu.
TRT
