Saudi Arabian Prince Selman bin Abdul Aziz (L) and Bosnian President Alija Izetbegovic (R) leave the Begova mosque in Sarajevo after the noon prayer, 02 May. During the one-day visit to the Bosnian capital, the Prince will have separate meetings with president Izetbegovic and the co-chairman of the Bosnian Council of Ministers, Haris Silajdzic.
U Bosni i Hercegovini se već godinama vodi ista rasprava: ima li smisla boriti se za nezavisnu, suverenu i građansku državu ili je to samo lijepa, ali neostvariva ideja.
Kritičari često kažu da su građanske stranke imale priliku, bile u vlasti, imale svoje ljude na visokim funkcijama, ali da se suštinski ništa nije promijenilo. Po njima, to je dokaz da je ideja građanske BiH nerealna i da je vrijeme da se od nje odustane.
Međutim, takav zaključak je površan i opasan. Istina je da građanska politika u BiH ima skromne rezultate i da se nalazi u podređenom položaju u odnosu na jake nacionalne politike. Razlog za to nije slabost same ideje, već realnost u kojoj živimo – Dejtonski sistem, etničke podjele, nacionalni veto i politička logika „naših“ i „njihovih“. U takvom okruženju teško je graditi nadetničku politiku, pogotovo u sredinama koje su etnički skoro potpuno jednonacionalne.
Ipak, činjenica da su građanski kandidati pobjeđivali na izborima, posebno u multietničkim sredinama, pokazuje da među narodom postoji potencijal i želja za drugačijom politikom. To znači da ideja nije mrtva, već potisnuta. Kritičari su u pravu kada govore o slabim dometima, ali griješe kada na osnovu toga tvrde da se više ne vrijedi boriti.
Ako bismo tako razmišljali, mogli bismo isto reći i za nezavisnost Bosne i Hercegovine.
Da li je BiH danas potpuno nezavisna i suverena?
Nije u potpunosti. Ali da li to znači da je borba za nezavisnost bila uzaludna? Naravno da nije. Borba za državu, pravdu i jednakost nikada ne traje jedan mandat ili jednu izbornu godinu. To je dug proces koji zavisi od svijesti i upornosti većine građana.
Posebno je pogrešan prigovor da je nemoralno da građanske stranke ulaze u vlast sa nacionalistima. U ovakvom ustavnom sistemu, jedini način da se utiče na procese jeste – vlast. Ulazak u vlast ne znači prihvatanje nacionalističkih vrijednosti, već pokušaj da se spriječe loše odluke i zaštiti država od onih koji bi je rado oslabili ili podijelili.
Građanske snage moraju biti pragmatične, a svi koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom državom moraju shvatiti da bez savezništava nema promjena.
Pitanje za čitaoce: Ako odustanemo od ideje građanske i suverene Bosne i Hercegovine jer je teško ostvariva – šta nam onda ostaje i kakvu državu ostavljamo budućim generacijama?
