Bosna i Hercegovina često voli za sebe reći da je zemlja solidarnosti. Zemlja koja, jer je prošla kroz rat i patnju, zna prepoznati nepravdu i bol drugih. Zemlja u kojoj ljudi izlaze na trgove, nose zastave i dižu glas kada negdje u svijetu stradaju civili. Zaista, tako je mnogo puta i bilo, i neka je. Nije u tome problem.
U Sarajevu su se bez ikakvih problema vijorile zastav Ukrajine, nakon početka rata. Građani su se okupljali, organizovali skupove podrške i slali jasnu poruku solidarnosti.
Hiljade ljudi izašlo je na ulice i kada je riječ o ratu u Gazi, izražavajući podršku narodu Palestine. Transparenti, zastave i poruke solidarnosti ispunile su trgove. Protesti su održani, kolone ljudi su šetale gradom, a poruka je bila jasna, Sarajevo ne šuti kada civili stradaju.
Bosanci su izlazili na trgove i zbog drugih tragedija širom svijeta. Kada su potresi pogodili Tursku, organizovane su akcije podrške i okupljanja solidarnosti. Ljudi su skupljali pomoć, slali poruke podrške i pokazivali ono po čemu su oduvijek bili poznati, empatiju.
Sve to stvara sliku društva koje stoji na strani pravde i humanosti, ali onda dolazimo do trenutka kada se ta slika počinje lomiti
Kada su građani najavili mirnu šetnju podrške civilima i djeci u Iranu, stvari su odjednom izgledale drugačije. Skup je zabranjen uz obrazloženje o sigurnosnim rizicima.
Tu počinje ono neugodno pitanje koje mnogi danas postavljaju naglas, kako je moguće da je solidarnost u nekim slučajevima potpuno legitimna i dobrodošla, dok u drugim postaje problem koji treba spriječiti?
Ako je pravo na okupljanje osnovno demokratsko pravo, onda ono mora važiti jednako za sve. Ne može zavisiti od toga čija se zastava nosi ili koja se država spominje u transparentu, jer sloboda izražavanja nije sloboda ako postoji samo za “prave” teme. Sloboda je sloboda upravo onda kada štiti i one stavove koji nisu svima ugodni.
Bosna i Hercegovina je zemlja koja je predugo čekala da svijet čuje njen glas dok je prolazila kroz opsadu, razaranja i genocid. Upravo zato bi trebala najbolje razumjeti koliko znači kada ljudi negdje dignu glas protiv nepravde.
Zato je danas pitanje jednostavno, ali teško, da li je solidarnost u Bosni i Hercegovini univerzalna vrijednost ili privilegija koja zavisi od toga kome je upućena?
Ako su jedne zastave dobrodošle, a druge razlog za zabranu, onda problem više nije u građanima koji žele da pokažu solidarnost.
Problem je u dvostrukim standardima, a dvostruki standardi su najbrži način da povjerenje u institucije nestane, tiho, ali nepovratno – navodi se u tekstu portala Plenum.ba
