U tišini fabričkih hala i iza zatvorenih vrata domova, više od 100 radnika tekstilne kompanije „Torre Nova“ iz Gradačca danas vodi borbu koju niko ne bi trebao voditi – borbu za ono što su već zaradili.
(GRADAČAC) Odlukom direktora Munevera Novalića, radnici su poslani na prinudni odmor uz obrazloženje da firma nema novca za plate. Bez jasnih informacija, bez sigurnosti, bez odgovora.
„Ne znamo na čemu smo. Poslani smo kući bez papira, bez prava i bez ikakvih informacija“, kažu radnici, čiji glas sve teže dopire do onih koji bi trebali reagovati.
Ali iza tih brojki kriju se sudbine. Porodice. Djeca.
Računi koji ne čekaju!
Prema njihovim riječima, plate kasne mjesecima, a trenutno im se duguju dvije pune zarade. Istovremeno, proizvodnja, kako tvrde, nije potpuno stala. Pitanja je sve više, odgovora sve manje.
Posebno teška situacija dolazi iz Ormanice, gdje, prema informacijama radnica, oko 90 žena već četiri mjeseca nije primilo platu. Žene koje svakodnevno dolaze na posao, koje rade, trude se i bore – danas su primorane da protestuju unutar firme, tražeći samo ono što su pošteno zaradile.
Umjesto rješenja, dočekala ih je ista poruka – nema novca.
Podaci pokazuju da je firma prošle godine ostvarila milione prihoda i zabilježila dobit. I upravo tu leži dodatna gorčina – kako je moguće da radnici ostanu bez osnovnog, dok se poslovanje nastavlja?
Ovo više nije samo priča o jednoj firmi. Ovo je priča o dostojanstvu rada u Bosni i Hercegovini.
Jer rad nije robovlasništvo.
Plata nije milostinja. To je pravo!!
Radnici danas ne traže ništa više od onoga što im pripada – sigurnost, poštovanje i zarađenu platu.
A pitanje koje ostaje da visi u zraku je jednostavno: koliko još dugo?
Pismo pratilaca
