Strah kao politika: Zašto se u Bosni stalno govori o ugroženosti, a malo o stvarnim problemima.
U Bosni i Hercegovini već godinama dominira ista priča: „ugroženi smo“.
Ta rečenica se ponavlja s govornica, u medijima i političkim debatama, dok obični ljudi svakodnevno vode bitke s praznim novčanicima, nesigurnim poslovima i odlaskom mladih u inostranstvo. Fra Ivo Marković otvoreno upozorava da takav narativ ne samo da ne pomaže, nego dodatno razara društvo.Prema njegovim riječima, u današnjoj Bosni ne može se govoriti da je ugrožena samo jedna grupa. Ugroženi su, kaže, svi – jer se društvom upravlja strahom. Umjesto nade i rješenja, građanima se stalno servira osjećaj prijetnje. A strah, kad jednom pusti korijen, lako se koristi za manipulaciju.
Fra Marković posebno osporava tvrdnje da su Hrvati u Sarajevu u opasnosti. Podsjeća da su prije nekoliko godina on i pokojni fra Luka Markešić organizirali javni razgovor na Bistriku, gdje su okupili ugledne i obrazovane ljude iz Sarajeva. Tema je bila upravo navodna ugroženost Hrvata. Zaključak tog skupa bio je jasan: niko od prisutnih nije potvrdio da takva ugroženost postoji.
Problem, prema njemu, nastaje kada nacionalni i vjerski lideri stalno ponavljaju poruku „mi smo ugroženi“. Time se, svjesno ili ne, sije panika među ljudima. Umjesto da se energija usmjeri na popravljanje ekonomije, stvaranje radnih mjesta i zaustavljanje masovnog odlaska stanovništva, društvo se dodatno dijeli i gura u rovove.
Reakcije javnosti na ovakve poruke su podijeljene. Jedni smatraju da Marković govori ono što mnogi misle, ali se ne usuđuju reći. Drugi, pak, tvrde da se opasnosti ne smiju ignorisati. Ipak, sve je više građana koji osjećaju da im priče o ugroženosti ne plaćaju račune niti nude perspektivu.
Poruka fra Ive Markovića je jednostavna, ali snažna: Bosna i Hercegovina nije beznadežna zemlja, već propuštena šansa. Dokle god se bude vladalo strahom, problemi će se samo gomilati. Ako se, umjesto toga, počne govoriti o zajedničkim rješenjima i stvarnom životu ljudi, Bosna može biti prostor u kojem svi mogu živjeti dostojanstveno – bez stalnog osjećaja prijetnje.
Izvor informacije: Izjava fra Ive Markovića
